Nitko se nije posebno iznenadio kada je Jeffrey Tambor na ovogodišnjoj dodjeli nagrade Emmy osvojio kipić za najbolju glavnu ulogu. Ono što je možda moglo, ali ipak nije potaknulo prevelike rasprave bilo je to što je osvojio nagradu za ulogu u humorističnoj seriji, kao i to što je osvojio nagradu za najbolju mušku ulogu. Ni jedno ni drugo nije sasvim netočno - serija 'Transparent', za ulogu u kojoj je Tambor nagrađen, doista ima komičnih elemenata - neki bi rekli da je HBO-ovski smiješna (premda nije HBO-ova) na isti način na koji su se (polu)smiješnima smatrale serije poput 'Zajedništva' ili 'Prosvjetljenja', a točno je i da je Tambor muško pa ga se, barem prema postojećim normativima, jedino za mušku ulogu i može nagraditi.

To da je Tamborovo nagrađivanje po tim kriterijima moglo, ali nije izazvalo neke veće rasprave zapravo je vrlo prikladno jer bi se isto moglo reći i za seriju zbog koje je nagrada i dodijeljena. 'Transparent', prva full-streaming serija američke tvrtke Amazon, puštena u distribuciju po uzoru na drugi i moćniji takav servis, Netflix (kod nas je možete gledati na Pickboxu) - serija je s prilično kontroverznom temom. Govori o transrodnosti što je tema koja se na televiziji dosad vrlo rijetko obrađivala, a još rjeđe se obrađivala ozbiljno. Kao što piše u uvodu ovome članku, Tambor u njoj glumi Mauru Pfefferman koja je do svoje 68. godine bila Morty Pfefferman, imućni sveučilišni profesor, otac troje djece i glava pomalo disfunkcionalne, razmažene losanđeleske obitelji.

Maura, kako to vidimo u brojnim flashbackovima u seriji, već dugo zna da je zapravo žena, to već dugi niz godina zna i njegova (njezina) bivša supruga (koja se, s obzirom na to da Mauru, iako je žena, i dalje seksualno zanimaju žene, šali da su stupili u gej brak puno prije nego što je to bilo in), ali se tek na pragu sedamdesetih, već umirovljena i neovisna od svih, odlučila u cijelosti živjeti kao žena, otkriti to svojoj djeci i okončati svako pretvaranje te laž u svojem životu. To se, međutim, pokazuje mnogo složenijim nego što zvuči jer Maurinim otkrivanjem svog rodnog identiteta ogoljavaju se brojni obiteljski odnosi, a problematizira se i rodni te seksualni identitet drugi osoba u njezinoj okolini.

Serija je u tom pogledu izuzetno zanimljiva, temeljita i duboka. Kada je gledate, morate se zapitati kako biste reagirali i kako biste se osjećali na mjestu jednog od članova Maurine obitelji i morate primijetiti da svi oni - iako deklarativno pripadnici liberalne i razbarušene kalifornijske inteligencije - vrlo često reagiraju vrlo neprosvijećeno i neprimjereno. No teško ih je osuditi - pa scenaristi serije to i ne čine, nego vam pokazuju kako u takvim situacijama na prvo mjesto ne dolaze osobna ideološka uvjerenja i politička orijentacija, nego na prvo mjesto dolaze osobni odnosi s osobom na čiju se tranziciju morate naviknuti. Maurina djeca uglavnom su razmažena (iako odrasla), navikla da im otac rješava sve probleme, ali i da ih povremeno (ne namjerno) zanemaruje, imaju svu silu svojih problema sa (seksualnim, rodnim i ostalim) identitetima pa se, ispod maske prosvijećenog prihvaćanja očeve tranzicije iz epizode u epizodu pojavljuju sve veći i ozbiljniji problemi u njihovim odnosima. Na kraju ispada da je najsnošljivija prema Maurinoj tranziciji upravo njezina bivša supruga, kojoj su možda vrijeme, a možda i činjenica da je u međuvremenu stvorila novi brak i novi skup problema s drugim čovjekom - pomogli da se navikne na suprugov novi identitet.

Sve gore opisano iznimno je zanimljivo, potiče na razmišljanje, na trenutke nas goni da i sami propitamo svoje stavove prema spolu i rodu (čini se to čak i nekim usputnim sitnicama, gdje su neki epizodni likovi prikazani u pojavnom obliku  u kojem je teško odrediti kojeg su spola/roda), ali dok je serija sve to - i to je mnogo - jedna stvar nije. Serija nije naročito osviještena glede problema većine transrodnih osoba. Ona se bavi jednom transrodnom osobom - osobom koja ima dovoljno problema da bi priča o njoj bila zanimljiva (u poodmaklim je godinama, nije ljepotica, nije još sasvim načistu ni sa svojom željenom pojavnošću ni sa seksualnim vezama koje bi mogla ili ne bi mogla ostvarivati, ima obitelj s kojom mora izgraditi nov način funkcioniranja, iako stalno prelako pada natrag u ulogu svemoćnog pater familiasa...), ali je od većine drugih transrodnih osoba u svijet dijeli jedna stvar koja je u seriji iznimno vidljiva i na trenutke pomalo iritantna.

Maura je, naime, transrodna osoba koja potječe iz izuzetno privilegirane sredine. Bogata je, situirana, donedavna je živjela u kući koja je pravo arhitektonsko remek-djelo, njezin je položaj u patrijarhatu čak i unatoč tranziciji onaj bogatog bijelog muškarca, glave obitelji i donosioca odluka. U mirovini je, njezin posao ni položaj više ne mogu doći u pitanje, živi u dijelu svijeta gdje su zločini iz mržnje sasvim sigurno rjeđi negoli u siromašnim i konzervativnim sredinama na nekom drugom kontinentu, pripada etničkoj skupini koja je u prošlosti možda i bila šikanirana, ali sada više (toliko) nije... Ukratko, osim ponešto osobnih i obiteljskih previranja, Maurina tranzicija nema gotovo nikakve teške posljedice.

Scenaristi 'Transparenta' pametno su se poigrali s takvom situacijom i nisu ni pokušali Maurinu situaciju prikazati kao univerzalnu, čak je povremeno i podvlače kao posebnu, kroz reakcije njezine razmažene djece ili kroz njihov način života koji je, čak i u slučajevima kada su nezaposleni, daleko bolji od onoga kojim živi većina svjetskog stanovništva. Dobro je to što 'Transparent' postoji jer nam pokazuje da rodne tranzicije postoje u svim, pa i najprivilegiranijim slojevima društva, dobro je što postoji i zato što nas tjera da propitamo svoje stavove prema takvim ljudima i prisjetimo se svih svojih privilegija, a dobro je, na kraju krajeva, što jedna takva serija otvara vrata toj temi i nekim drugačijim dramama.

No, kao što rekoh na početku, nagrada Jeffreyju Tamboru za najbolju mušku ulogu u komediji mogla je potegnuti brojne rasprave, ali nije ih potegnula mnogo. Zato što ni serija 'Transparent' nije potegnula brojne rasprave ni kontroverzije. Tu i tamo pokoja primjedba o tome da se uloga transrodne osobe mogla dodijeliti transrodnoj osobi, a ne cis & hetero muškarcu, nekoliko kritika upućenih na privilegiranih status obitelji o kojoj je riječ i - to je sve. Dijelom je ta odsutnost šire kontroverze posljedica toga što je riječ o doista izvrsnoj seriji koju preporučujem, ali dijelom je riječ o tome što je kontroverzija u toj seriji zapravo prilično tupe oštrice. Serija je, rekoh, izvrsna. Ali to je ipak serija o jednoj srednjoklasnoj, privilegiranoj, buržoaskoj obitelji i o transrodnoj osobi koja zauzima sam vrh patrijarhalne hijerarhije. To je i dalje serija o pateru familiasu. Većina transrodnih osoba na svijetu nije ni blizu tom položaju.