OBOSTRANA LJUBAV

Svijet pisaca u svijetu filma

  • Autor: Nevena Ilić
  • Zadnja izmjena 03.12.2011 09:27
  • Objavljeno 03.12.2011 u 09:27
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Knjiga i film dva su različita medija, ali jedno bez drugog ne možemo zamisliti. Sličnosti su brojne, od sižea, strukture priče do razrade likova. U dosta slučajeva mnogim redateljima i scenaristima književna djela su predložak za scenarij. No u ovoj temi nećemo se baviti najboljim adaptacijama, već smo zavirili malo dublje i sjetili se filmova čiji su glavni protagonisti sami pisci. Neki od njih nastaju ekranizacijom književnih djela s autobiografskim elementima, a neki kao plod mašte redatelja koji su našli inspiraciju u svijetu književnosti. Prisjetimo se nekih filmova u kojima pisci vode glavnu riječ


Goli ručak

U tinejdžerskom svijetu svaki klinac koji drži do svog intelektualnog statusa jednostavno je morao pročitati Goli ručak. Šalu na stranu, ali u svim pregledima književnosti dvadesetog stoljeća William S. Burroughs zauzeo je mjesto jednog od najpoznatijih pisaca tzv. generacije bitnika (beat generation), supkulturnog pokreta koji je 50-ih godina svojim radikalnim izazivanjem postojeće tradicije najavio burno desetljeće koje je tek dolazilo. Zlobnici su znali reći da je inventivnost književnog djela više posljedica masovnog konzumiranja heroina nego samog Burroughsova talenta, ali brojni ugledni obožavatelji među književnicima i rock glazbenicima priskrbili su mu kultni status.

Kad tad, moralo je doći vrijeme da i ovo legendarno književno djelo puno nasilja, droge i halucinogenih situacija zaživi i na filmu. S toga ne čudi činjenica da se ekranizacije uhvatio David Cronenberg, koji je kultni status u filmskim vodama stekao s filmova za koje je bizarno preblaga riječ. Cronenberg je svojevremeno izjavio da bi doslovna ekranizacija Burroughsove knjige zahtijevala nekih 200 milijuna dolara budžeta. Stoga je scenarij prerađen, tako da su u zaplet filma ubačeni detalji biografije samog pisca. I eto, dobili smo paket dva u jedno.


Barton Fink

Početkom osamdesetih godina braća Coen bacili su se u filmski svijet. Na početku karijere Joel se ponajviše bavio produkcijom industrijskih filmova i glazbenih spotova, a tek nakon rada sa Samom Raimijem na filmu Zla smrt bacaju se zajedničkim snaga na pisanje scenarija i hvataju se redateljske palice. Iz filma u film ugled im je rastao, ali svjetsku scenu bacili su na koljena filmom o Bartonu Finku. Film ulazi u povijest kao jedini koji je u Cannesu osvojio tri nagrade. Zlatnu palmu odnio je jednoglasnom odlukom, kao i nagrade za najboljeg redatelja i najboljeg glumca.

Film govori o Bartonu Finku kojeg je izvrsno odglumio John Turturro, mladom strastvenom i pomalo čudnom piscu drama o društvenoj realnosti s početka četrdesetih čiji je razlog za življenje 'stvoriti kazalište za običnog čovjeka', ali koji pati od spisateljske blokade i nema baš doticaja s ljudskim rodom.

Lik Bartona temeljen je na Cliffordu Odetsu, židovsko-američkom piscu ljevičarskih drama koji je otišao u Hollywood kako bi pisao scenarije, a braća Coen filmom su odali jedan veliki hommage scenarističkoj struci u njezinim samim povojima u kojem zasigurno ima i nekih autobiografskih elemenata poput njihova porijekla i satire holivudske scene.


Zaljubljeni Shakespeare

Pitanja u vezi najvećeg svjetskog dramatičara Williama Shakespearea još uvijek se postavljaju. Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo, a kao što i sami znate, njegova djela poznata su cijelom obrazovanom svijetu diljem planete. Upravo se u taj koštac s tim pitanjima uhvatio redatelj filma Zaljubljeni Shakespeare John Madden koji nam je dao svoju verziju poznatog pisca.

Iako većini studenta anglistike Shakespeare nije baš najomiljeniji predmet, Madden je imao itekakvu korist od njega. Diljem svijeta osvojio je mnoge nagrade, nominiran je za čak trinaest Oscara, od kojih je otišao kući sa čak sedam zlatnih kipića od kojih treba izdvojiti nagradu za najbolji film i za najbolju glumicu u izvedbi Gwyneth Paltrow te za najbolju sporednu ulogu koju je zaslužena odnijela Judi Dench. Bila je to prva komedija koja je osvojila nagradu za najbolji film nakon legendarne Annie Hall

Scenarist Marc Norman i dramatičar Tom Stoppard osmislili su duhovitu priču o zamkama umjetničkog stvaralaštva sa Shakespeareom u središtu, pri čemu su isprepleli niz poznatih činjenica o piščevu životu i životu poznatih osoba elizabetinske Engleske. Osim Shakespeare i kraljice Elizabete, tu su još i stvarni vlasnik kazališta Rose Philip Henslowe, Richard Burbage, najpoznatiji glumac svoga vremena, i Phillip Marlowe, do tada najpoznatiji engleski dramatičar, koji i daje Willu ideju za novu dramu.


Strah i prezir u Las Vegasu

Dugi niz godina čekalo se na redatelja koji bi mogao vjerodostojno prenijeti iskustva Huntera S. Thompsona na filmsko platno. Krajem devedesetih godina, te priče uhvatio se poznati Terry Gilliam koji je u eri Monthy Pythona bio najmanje ispred kamere, a od svih je članova napravio je najblistaviju karijeru kao redatelj. I eto, dobili smo uradak koji je dobio loše kritike i nije se pokazao najzahvalnijim izvorom financija, ali je ostao itekako zapamćen. Pitate se zašto?

Za one koje nisu gledali film, ni čitali knjigu, radnja prati Raoula Dukea, sportskog novinara, koji dobiva zadatak napisati članak o motorističkoj utrci u Las Vegasu, a kasnije i o tamošnjoj policijskoj konvenciji o narkoticima. Na putovanju mu se pridružuje njegov odvjetnik dr. Gonzo, poludjeli Samoanac. Opremivši se velikim količinama raznih droga i alkohola, odlučuju se provesti u gradu. I luda zabava počinje. Strah i prezir u Las Vegasu ispunjen je iskustvima na drogama koje u pozadini prati nabrijana rock glazba od Waynea Newtoa i Toma Jonesa do Combustible Edisona i Dead Kennedysa.

Gilliam je za glave uloge odabrao dvojac Depp i Del Torro, a danas većina nas ne može zamisliti nikog drugog na njihovom mjestu. Dva holivudska ljepotana doveo je do razine neprepoznatljivosti. Johnny Depp je oćelavio, a Benicio Del Toro nabio preko osamdeset kilograma.

Ovaj film našao se na našem popisu jer se djelomično oslanja na iskustva Thompsona i Oscara Zeta Acoste na njihovu putu u grad kocke i poroka. Osim teme droge, bavi se i ondašnjim američkih društvom i načinom života, političkim problemima koji su zaokupljali generaciju hipija iz šezdesetih koja se tada već nalazila na zalasku. A zasigurno nam i vizualizira segment života jedne od najvećih ličnosti u svijetu novinarstva, čiji je termin novinarstva 'gonzo' i dan danas popularan u svijetu medija.


Korak do slave

Lijepo je imati priliku vidjeti kako je jedan redatelj i scenarist proživio svoju mladost. Upravo to nam je pružio Cameron Crowe u svom filmu Korak do slave. Radnja filma vrti se oko inteligentnog klinca koji spoznaje stvarni svijet, svjedoči iz prve ruke o njegovoj surovosti i razočaranjima te usprkos svemu nalazi mjesta za nadu. Iako je tema rock and roll, to nije film o rocku, već o jednom putovanju koje smo svi imali u životu, a zove se odrastanje.

Glavni protagonist filma Korak do slave, William Miller, nastao je po uzoru na stvarnog geeka i redatelja filma, Camerona Crowea. Poput mladog Williama, i Crowe je u svojoj tinejdžerskoj dobi imao tu ludu sreću da piskara za najeminentniji glazbeni časopis sedamdesetih i osamdesetih godina, čuveni Rolling Stone

Za otvaranje prozora u svoj intimni svijet Crowe je nagrađen Oscarom za scenarij, a samo dvije godine nakon u filmu Elizabethtown opet će unijeti autobiografske elemente.


Sati

Jedan od najupečatljivijih filmova početkom novog milenija zasigurno su 'Sati' Stephena Daldryja. Film je baziran na istoimenoj noveli Michaela Cunninghama koja je 1999. osvojila prestižnu nagradu Pulitzer. Radnja filma i knjige vrti se oko tri žene, smještene u različite gradove u različito vrijeme kojima je glavna poveznica roman Virginije Woolf 'Gospođica Dalloway'. Tri glavne uloge vrhunski su utjelovile Meryl Streep, Julianne Moore i Nicole Kidman koja je za potrebe filma nosila lažni nos kako bi što više ličila na Virginiju Woolf.

Crvenokosa, visoka i elegantna, dokazano odlična glumica za izvedbu poznate spisateljice pokupila je brojne nagrade uključujući Oscar, Zlatni globus, BAFTA i Srebrnog lava na Berlinaleu, sve u kategoriji za najbolju glumicu. Također je i prva Australka koja je dobila Oscar. Iako je rođena kao ljevakinja, za potrebe uloge Virginije Woolf naučila je pisati desnom rukom.


Capote

Možemo vam nabrojati barem dvadeset filmova koji su snimljeni prema novelama ili scenarijima koje je napisao Truman Streckfus Persons. Pamtimo ga po klasicima kao što su 'Doručak kod Tiffany' i po istinitoj priči 'In cold blood' koju je napisao uz pomoć prijatelja Harpera Leeja. Upravo to djelo iskoristili su redatelj Bennett Miller i pisac Capoteove biografije Gerald Clarke za film Capote. Film je snimljen u samo 36 dana, a prikazan 30. rujna 2005., na Capoteov 81. rođendan.

Glavnu ulogu preuzeo je Philip Seymour Hoffman koji je osvojio nekoliko nagrada za tu ulogu među kojima je i zlatni kipić za najboljeg glumca. Glumiti poznate ličnosti ponekad i nije baš lako. U to se uvjerio i sam Hoffman koji je za ovu ulogu morao izgubiti nešto malo manje od 20 kilograma.

Film i knjiga temeljeni su na istinitoj priči o brutalnom ubojstvu uspješnog farmera iz Kansasa i većeg dijela njegove obitelji. Prije nego što je policija uhvatila krivca, Capote i Lee su se uputili u Kansas istražiti zločin. Nakon šest godina knjiga je bila gotova i postala jedan od najprodavanijih krimića u povijesti.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi