U KINIMA: 'IZA BRDA'

Strah i religija - ubojita kombinacija

  • Autor: Marcella Jelić
  • Zadnja izmjena 26.10.2012 09:59
  • Objavljeno 26.10.2012 u 09:59
Iza brda

Iza brda

Izvor: Promo fotografije / Autor: promo

Jedan od najboljih redatelja rumunjskog novog vala, Cristian Mungiu, slavu je stekao sjajnim filmom '4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana' za koji je osvojio i Zlatnu palmu u Cannesu

Da to nije bila slučajnost i da on nije 'one-hit wonder', nego ozbiljan, inteligentan autor, razrađenog stila te briljantnih prikaza psiholoških portreta likova i njihovih međusobnih odnosa, potvrđuje i njegov novi film 'Iza brda', prikazan na ovogodišnjem Vukovar Film Festivalu, koji je stigao i na redoviti program naših kina.

'Iza brda' zastrašujuće je realističan prikaz straha od nepoznatoga, primitivne sredine koja se paralizira u dodiru s homoseksualnošću i mentalnom bolešću. Iako je priča smještena u udaljeni samostan u rumunjskim planinama, reakcije istovjetne onima iz samostanske zajednice zasigurno bismo zatekli i u sredini poput Hrvatske, osobito u ruralnim područjima.


U svojevrsnoj Mungiovoj inačici 'Egzorcista' svjedočimo borbi između društva i drukčijeg pojedinca, stada, odnosno 'božjih ovčica' i slobodno misleće jedinke koja, dakle, mora da je bolesna ili pod utjecajem nečastivog. Kroz religijske rituale i rituale svakodnevice, okrutnost prema drugome i drugačijemu, propituje se ne samo vjera, dogme, predrasude i odnos prema ateizmu, nego i način na koji oblikujemo uvjerenja, čovjekova težnja za društvenim prihvaćanjem, potreba za pripadanjem masi, za koju nas u pravilu vežu nesigurnost, osamljenost, očaj. Zbog toga i dolazi do potpune panike, ludila i straha od drukčijeg i nepoznatog kad se u samostan ušeta Alina, djevojka odrasla u sirotištu koja se iz Njemačke, gdje radi, vraća po svoju dugogodišnju djevojku Vichitu, koja je u međuvremenu postala redovnica u udaljenom samostanu bez struje i vodovoda. Njihova dirljiva ljubavna priča u novim okolnostima pred obje djevojke postavlja nepremostive probleme tjerajući ih da preispitaju svoj identitet, sustav vrijednosti, vjerovanja i želje. Kad Mungiu svojim likovima stavi u usta riječi: 'Nismo mi ti koji su je ozlijedili, to je bio đavo', zvuči kao savršeno opravdanje za svaki zločin, jer njegov uznemirujući film dotiče vrlo širok spektar intrigantnih tema i etičkih pitanja.

Film je nadahnut istinitim događajima iz 2005. kada je mlada novakinja preminula tijekom seanse egzorcizma u jednom rumunjskom manastiru, a producirali su ga, između ostalih, briljantni belgijski filmaši braća Jean-Pierre i Luc Dardenne. Dvije sjajne mlade glumice, koje tumače Alinu i Vichitu, Cosmina Stratan i Cristina Flutur podijelile su u Cannesu nagradu za najbolju glumu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi