KARLOVY VARY FILM FESTIVAL

Srpski 'Varvari' i australski divljaci

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 07.07.2014 10:33
  • Objavljeno 07.07.2014 u 08:54
Varvari

Varvari

Izvor: Promo fotografije / Autor: http://www.kviff.com

Bili smo na premijeri novog srpskog uratka o beznađu novih generacija, kao i na krvavom australskom filmu futurističke ceste, premijerno prikazanom ove godine u Cannesu

'Znala sam da će biti ovakav čim sam vidjela da je srpski', komentirala je jedna djevojka izlazeći iz dvorane, savršeno zatvarajući zagradu otvorenu reakcijom potpisnika ovog teksta prije projekcije, a koji je odmah nakon čitanja sinopsisa za film 'Varvari' mogao reagirati samo mrmljanjem dviju riječi: 'Jao, opet!'

I da, 'Jao, opet!' jest grubi suma sumarum igranog prvijenca Ivana Ikića, mladog srpskog redatelja koji je zanat pekao u dokumentarcima, što se itekako osjeti i u 'Varvarima', filmu koji uistinu uspijeva zadobiti duh stvarnosti. Ili kako kaže sâm redatelj, priča je to o 'odrastanju u društvu izgubljenih vrijednosti, u kojem prosperiraju samo korupcija, nemoral, kriminal i zlouporaba vlasti'.

Današnji srpski film izgradio je identitet, htio on to ili ne, na novom valu mladih 'otpadnika' i buntovnika – 'Srpski film', 'Klip' i 'Porno banda' odjeknuli su svijetom daleko više nego što bi to htjeli državni producenti dramskog konfekcijskog smeća pa se slika suvremene srpske kinematografije formirala na stalnim očekivanjima šoka i provokacije. 'Varvari' nisu pretjerano šokantni, ali ciljaju na šok – šok stvarnosti, kao docudrama u kojoj pratimo svakodnevicu dva izbrijana mladića u spitkama. Oni kradu bogu dane po Mladenovcu, viseći na utakmicama, po birtijama i za Playstationom.


Želite majku koja je ovisna o 'Big Brotheru'? Tu je. Sestru koja se truje folk smećem i mašta o dijamantima? I to. Oca koji ostavlja djecu zbog druge žene? Aha. Tinejdžere koji se bare preko fejsa, a onda karaju pred kamerama mobitela? Pa naravno. Ukratko, 'Varvari' ne samo da su koktel klišeja koji se nižu kao lažni biseri na ogrlici od konca, već u neku ruku funkcioniraju kao siromašna, bezdušna verzija 'Rana' za 21. stoljeće, s tom razlikom da mali barbari digitalnog doba čak nemaju ni ambiciju biti ozbiljni kriminalci.

Osim toga, 'Varvari' se mrtvo-hladno prave kao da se 'Rane', 'Klip' i neprekidno more 'sličnoga' nastalo između nikada nije dogodilo. No opet, ako uzmemo to da su priče o autodestrukciji klinaca u kaosu današnjeg Balkana Srbi praktički pretvorili u žanr, 'Varvare' možemo doživjeti kao pristojan, konfekcijski i gledljiv doprinos žanru.

Tretirajući priču o nihilizmu društva i generacije na prilično realan, u usporedbi s mnogim kolegama čak i manje senzacionalistički način, Ikić nas pokušava uvjeriti da iza fasade nepopravljivog šljama leže sustavom izmučena djeca, a ne niškorisni potrošači kisika. Na trenutke to čak i uspijeva, ali prvenstveno zahvaljujući sjajnim glumcima-naturščicima. Redatelju tako treba skinuti kapu na tome što je maestralno režirao postavu amatera – ali 'amaterima', prije svega glavnom dvojcu (Željko Marković i Nenad Petrović – Flash) treba skinuti dvije kape zato što su često bolji od profića.

No osim toga i činjenice da vas ponekad uspiju i nasmijati, 'Varvari' se generalno čine potrebni koliko i upala slijepog crijeva.


'The Rover' možda zvuči kao bizarna, 100 minuta duga reklama za automobil, a u nekom paralelnom svijetu to bi možda i bila, no u filmu australskog redatelja Davida Michoda ('Animal Kingdom') naslov skriva mračnu psihološku dramu o životu i smrti (posebno smrti) nakon kolapsa Zapada, gospodarskog, društvenog, moralnog. 'U društvu izgubljenih vrijednosti, u kojem prosperiraju samo korupcija, nemoral, kriminal i zlouporaba vlasti', pratimo dva antijunaka – umjesto Željka i Nenada, tu su Guy Pearce i jedva prepoznatljiv Robert Pattinson, jedan hladnokrvno nabrijan, a drugi poluretardiran.

No sličnosti između dva uratka s dvije različite strane svijeta ovdje staju, jer 'The Rover' je efektan film ceste, moderni vestern i priča o čovjeku kojem ukradu automobil – nakon čega kreće u potjeru za njim i kradljivcima, uz pomoć brata jednog od njih. Jednostavna premisa, pa čak i jednostavan film, ali minimalizam, postapokaliptična australska priroda i prljavština koju je savršeno zarobio Michod saga je o crnoj bliskoj budućnosti koja itekako govori o darvinističkoj sadašnjosti, secirajući ljudsku prirodu bez pretjerano puno riječi, ali s puno krvi. I da, više cilja na fanove 'Mad Maxa', nego na elitnu intelektualnu kritiku.

Blesav i nemilosrdan u isto vrijeme, 'The Rover' je generalno gledano potreban koliko i čokoladna torta nakon hamburgera – ne previše, ali fino sjedne.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi