KONTROVERZNI FILMOVI

Seks, nasilje i politička provokacija su recept za uspjeh

  • Autor: Vanja Žeželić
  • Zadnja izmjena 01.05.2010 11:46
  • Objavljeno 01.05.2010 u 08:00
antichrist

antichrist

Izvor: Promo fotografije / Autor: Continental

Stvoriti kontroverzni film nikad nije bio osobit problem. Dovoljno je radnju začiniti prikazom seksa ili nasilja, ubaciti mjericu politički, rasno ili nacionalno škakljivih tema i negodovanja javnosti, kao i bogatiji utržak na kino blagajnama, garantiran je

Među prvima je na tu kartu zaigrao velikan ranog filma, Cecile B. DeMille. Početkom prošlog stoljeća sablažnjavao je javnost svojim filmovima poput 'Manslaughter' i 'Deset zapovijedi' testirajući granice dopuštenog prikaza golotinje, seksa i razvratnosti na velikom ekranu. No to su bili tek počeci duge filmske tradicije šokiranja javnosti. Podsjetimo se nekih od najkontroverznijih:

'Rođenje nacije' (1915)

Na prvi pogled čini se da je sve u redu s pričom o dvojici braće koji posjećuju svoje prijatelje na američkom jugu uoči Građanskog rata te gorčini njihova rastanka jer moraju stati na suparničke strane. Kroz njihove živote prikazani su povijesni događaji poput posljedica samog rata, atentata na Lincolna te rođenja Ku Klux Klana.

Redatelj D. W. Griffith upravo se s potonjim elementom pretjerano zaigrao. Uvjeren kako depiktira stvarnu povijest, Amerikance afričkog porijekla (kako ih je politički korektno nazvati) prikazao je kao maloumna i zlobna bića kojima upravlja seksualno bjesnilo, dok su pripadnici Ku Klux Klana hrabri spasitelji američke nacije od te crne pošasti. Film je istovremeno postao iskrom negodovanja cijele nacije, ali i uspješan regrutacijski alat pripadnika klana, a kontroverze vezane uz 'Rođenje nacije' nisu se stišale sve do 1993, kada je film uvršten u američki Nacionalni filmski registar. Zanimljivo je da se, unatoč svim nemirima koje je uzrokovao, 'Rođenje nacije' smatra značajnim djelom na polju filmske umjetnosti, budući da je Griffith revolucionirao tehnike korištenja kamere i načina režiranja, promijenivši medij filma zauvijek.


'Posljednji tango u Parizu' (1972)

Film Bernarda Bertoluccija nastao je iz njegovih osobnih fantazija, a rezultat na celuloidnoj traci bio je toliko kontroverzan da je redatelj završio na sudu u rodnoj Italiji. Iako je optužnica da snima ilegalnu pornografiju odbačena, Bertolucci je na pet godina lišen svih građanskih prava, uključujući i pravo na glasovanje.

Priča o sredovječnom pretilom Amerikancu koji se nakon samoubojstva svoje žene prepušta sadomazohističkoj i psihotičnoj vezi s mladom Parižankom, danas je publici u sjećanju uglavnom zbog scena seksa, a ponajviše zbog zloglasne scene s maslacem.

Iako je scena analnog seksa uz pomoć maslaca simulirana, suze na licu Marie Schneider su stvarne prouzročene šokom i iznenađenjem. Naime, spomenute scene nema u scenariju, nego je Marlon Brando odlučio improvizirati ne konzultirajući se pritom sa svojom partnericom. Zanimljivo je da su, unatoč kontroverznom statusu filma, redatelj Bertolucci i Marlon Brando nominirani za Oscara.


'Salo: 120 dana sodome' (1975)

Djelo Piera Paola Pasolinija temeljeno na pripovijetkama markiza De Sadea izazvalo je neviđene reakcije koje su kulminirale tragedijom.

Priča smještena u talijansku pokrajinu Salo pred kraj 2. svjetskog rata prikazuje skupinu nacističkih dužnosnika koji su u osamu skrivene vile silom doveli šesnaestoro tinejdžera kako bi se nad njima seksualno iživljavali te ih naposljetku ubili.

Uznemirujuće scene koje sežu od sodomije do koprofagije zgrozile su javnost i izazvale niz prosvjeda, a krajnja posljedica bilo je ubojstvo redatelja nekoliko mjeseci nakon završetka filma.

'Posljednje Kristovo iskušenje' (1988)

Redatelj Martin Scorsese znao je i prije premijere filma da mu predstoji borba s neshvaćanjem kršćanskog dijela publike zbog prikaza potpuno golog Isusa na križu, ali još više zbog prikaza seksa između Isusa i Marije Magdalene. Prvi prosvjedi započeli su mjesecima prije prvog prikazivanja, čim je procurila vijest da takva scena postoji.

Uvredu kršćanstvu nije ublažila ni činjenica da su sporni kadrovi samo dio vizije u kojoj Sotona stavlja Isusa na kušnju, a prerasli su u svojevrsnu kušnju kršćanske publike.

Naposljetku je publika, u nimalo kršćanskom duhu, pribjegla nasilju. Prosvjedi su kulminirali u Francuskoj, gdje je grupa vjernika javno obznanila svoj odlazak na premijeru, što je završilo molotovljevim koktelom bačenim na filmsko platno.


'Shortbus' (2006)

Film redatelja Johna Camerona Mitchella premijeru je doživio na festivalu u Cannesu, a nedugo zatim i prikazivanje na Toronto International Film Festivalu. Obje manifestacije dotad nisu prikazale eksplicitnije scene seksa.

Priča o emocionalno siromašnim Njujorčanima začinjena je prikazima nesimulirane masturbacije, orgija, sadomazohističkog bičevanja, ejakulacije te seksa trojice muškaraca. U potonjoj sceni po prvi puta u mainstream filmu prikazuje se oralni seks dvojice muškaraca, a scenu potencira treći sudionik koji svojem ljubavniku koji prima felatio pjeva američku himnu u anus.

Začudo, film je podigao nevjerojatno malo prašine, nije uzrokovao nijedan prosvjed kršćanskih grupa, ukazujući na mogućnost da je današnja javnost spremna na realističan prikaz seksualnog odnosa s njegovim svim aspektima.



'Antikrist' (2009)

Već sam naslov bio je dovoljan znak cenzorima da počnu oštriti svoje cenzorske škare, a foršpan filma izazvao je prva mrmorenja i negodovanja. No pravi oganj kontroverze buknuo je na premijeri na prošlogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Četvero gledatelja onesvijestilo se od prikazanog nasilja na platnu, a film je proglašen najkontroverznijim filmom festivala u Cannesu.

Radnja prati bračni par koji se u tugovanju za izgubljenim djetetom povlači u kolibu u šumi, no ondje otkrivaju najmračnije kutke svojih osobnosti. 'Antikrist' je pun seksa, krvavog nasilja i samoozljeđivanja, a redatelj Lars von Trier dodatno je potpirio kontroverze vezane uz religijske konotacije izdajući film u dvije verzije – katoličkoj i protestantskoj. Potonja je zapravo integralna verzija, neobrezana cenzorskim škarama.

Šlag na tortu brojnih kritičkih osvrta, Ekumenska komisija festivala u Cannesu, koja obično dodjeljuje nagradu filmovima koji potiču duhovne i humanističke vrijednosti, 'Antikristu' je dodijelila anti-nagradu proglasivši ga najmizoginističkim filmom u redateljevom opusu.

Zanimat će vas u MAXtv videoteci:
Antikrist
Shortbus
Požuda, oprez
Bijela vrpca

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi