TIMO VUORENSOLA ZA TPORTAL:

'Sauna i pivo krivi su za film o nacistima s Mjeseca'

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 17.04.2012 11:38
  • Objavljeno 17.04.2012 u 08:04
TIMO VUORENSOLA

TIMO VUORENSOLA

Izvor: Pixsell PXL Agencije / Autor: Emily Wabitsch/DPA/PIXSELL

Redatelj filma 'Željezno nebo' posjetio je Zagreb povodom premijere svog razvikanog uratka – popričali smo s Timom Vuorensolom o SF-nacistima, Laibachu, stripovima i budućnosti financiranja nezavisnog filma

Za razliku od 'Gayniggers From Outer Space' i 'Jesus Christ Vampire Hunter', pa i norveških SS-zombija iz 'Dead Snow', kultnih klasika žanrovske B-produkcije i 'živopisnih' parodija koje su bile i ostale prilično zatvorene za bilo koga izvan uskog kruga festivalske scene žanrovskih fanatika SF-horor-comedy zajednice, finski igrani film 'Željezno nebo' sa sličnom simpatično-stupidnom premisom (nacisti s Mjeseca napadaju Zemlju) i niskom (čitaj: jeftinom) razinom produkcije probio je visok zid mainstreama.

Kako i zašto? Probali smo to saznati u razgovoru s redateljem Timom Vuorensolom, koji je bio gost premijere 'Željeznog neba', sinoć održane u Cinestaru zagrebačkog Avenue Malla.

Cijeli film nosi ideja koja nije pretjerano originalna - stvar je samo u tome da je Timo sa svojim timom uspio nabacivanje ideja s prosječne pijanke na kraju i snimiti!

'U početku bijaše vrućina. Sjedili smo u sauni, još uvijek smo snimali svoj prošli film, 'Star Wreck: In The Pirkinning', na kojem smo radili sedam godina. U Finskoj ljudi imaju naviku nakon napornog radnog dana otići u saunu i usput popiti koje pivo. Uslijed svega toga prijatelj mi je rekao da ima ideju za film o nacistima s Mjeseca. Zvučalo je kao luda ideja i da, svi smo joj se smijali, ali se zalijepila. Otišao sam kući i proguglao sve teorije o nacistima s Mjeseca.'

Otkud njemu ideja? S History Channela ili je stručnjak za teorije zavjere?

On je veliki fan teorija zavjere, voli puno čitati o njima i smijati im se. Ne znam kako smo točno došli do ove konkretne ideje, ali ona je poznata u šund literaturi i popularnim stripovima. Kada sam se uhvatio proučavanja teorije o nacistima na Mjesecu, shvatio sam da na internetu postoji gomila stvari o tome! I ne samo na internetu, mnoge su knjige napisane o ovoj teoriji, ali i o nacistima i letećim tanjurima. Sve sam ih pokupovao na Amazonu.

Jeste li pali u napast snimiti lažni dokumentarac? Zvuči kao dobra premisa za takvu formu.

Nisam, jer od samog sam početka želio snimiti narativnu fikciju, ali format lažnog dokumentarca svejedno smo iskoristili u marketingu, kad smo na YouTube stavili neke mockumentaryje o viđenju nacističkih NLO-a. No kako je to za mene oduvijek bila urnebesna tema, od samog početka želio sam snimiti komediju.

Je li način na koji se financirao 'Željezno nebo', dakle dijelom i novcem od buduće publike, potencijalni novi model koprodukcije nezavisne kinematografije?

Mislim da jest. Jer način na koji smo koristili financiranje publike nije bilo stopostotni crowd financing, samo dio novca prikupljen je donacijama. Mislim da ćemo toga sve više imati u budućnosti, posebno u nezavisnom europskom filmu. 'Željeno nebo' je dokazalo da se to može napraviti i da rezultat može biti uspješan film. Do sada su za takvom metodom financiranja posezali znatno manji filmovi, ali mi smo pokazali da filmovi koje su financirali fanovi mogu doći i do velikog platna.

Hoće li to biti model i za vašu budućnost?

Ovisi, ali vjerujem da će crowd financing svakako biti dio svega što ću raditi u budućnosti, makar i jako malo novca prikupljao od publike. Jer rad sa zajednicom definitivno je budućnost. Ne samo zbog samog prikupljanja novčanih sredstava, već na taj način gradiš publiku od samog početka, ljudi se vežu uz projekt i postanu na neki način promocijski aktivisti za film, pričaju o njemu, pišu na internetu... Moj producent voli reći da imamo najveću marketinšku mašinu na svijetu. Naša marketinška mašinerija veća je od Hollywooda, jer na našoj je strani 20.000 fanova.

Recimo da 'Željezno nebo' postane velik uspjeh i da vam netko ponudi tradicionalnu produkciju u mainstreamu. Biste li pristali ili biste tu 'mašineriju' svakako htjeli iskoristiti ponovo?

Svakako bih volio ponovo uključiti fanove, čak i da mi Hollywood da 100 milijuna dolara. Ne zato što od zajednice trebam novac, već zbog kreativne suradnje i zajedničkog rada na cijeloj stvari.



Kako uopće prolazi film u svijetu?


Film se do sada najviše prikazivao na festivalima pa polako kreće u masovniju kinodistribuciju. Tek u lipnju stiže u američka kina, ali imam visoka očekivanja, jer je duhovit i mogao bi funkcionirati tamo. Nažalost, nemamo tisuće kopija za kina i bit će to ograničena, manja distribucija, ali opet prilično velika.

Jeste li očekivali takav hype – prvo Berlin, sada i invazija hrvatskih medija, upravo ste dali intervju nacionalnoj televiziji... Je li sve to pomalo nevjerojatno?

Jest, jer to stvarno nisam očekivao. Mogli smo se samo nadati da ćemo uspjeti osvojiti mainstream, ali radio sam film kao žanrovski uradak za žanrovsku publiku. No on je odjednom počeo svoje putovanje izvan kruga te publike. Mislim da je to sjajno, jer ako ovakav film od početka snimaš tako da ga radiš za masovnu publiku, ispast će drugačije. 'Željezno nebo' od početka je namijenjen SF publici, ali ima i elemenata zbog kojih funkcionira i kod šire publike.

Kako su Laibach završili u ovom projektu?

Ja sam njihov veliki obožavatelj. Slušam svašta, ali kada sam počeo raditi na ovom projektu, slušanje Laibacha bilo mi je najveća inspiracija. Slušao sam ga tijekom istraživanja, a Laibach usto ima satiričan pristup nacizmu i teškim temama, koji meni savršeno odgovara. Želio sam da naprave glazbu, ali kako nikada nisu radili glazbu za film, nisam znao zanima li ih to uopće. Nisam znao ni kako da kontaktiram s njima, jer oni su iz Slovenije, a tada nisam nikoga znao iz Slovenije. No onda smo u Cannesu upoznali slovenskog producenta koji nam je pomogao kontaktirati s njima. Pročitali su scenarij i rekli - ovo je divno, definitivno želimo to raditi, to je baš za nas. Bio sam jako sretan. Ali istovremeno nisam znao što očekivati. Ipak je to Laibach, tko zna što će napraviti. Pozvali su me u Ljubljanu, strpali u auto i vozili smo se u planine raspravljajući kakvu glazbu bi mogli snimiti. Odmah smo se skužili i imali istu viziju. Suradnja s Laibachom bila je najbolja stvar u cijeloj produkciji filma. Film je nastajao jako dugo, puno je vremena trebalo za efekte, montaža je trajala dugo, tako da nisu počeli skladati glazbu do samog kraja. Bojali su se da neće imati dovoljno vremena. Ali na kraju su uspjeli. I to kako! U filmu gotovo da nema tišine. Htio sam da bude takav, u stilu Johna Williamsa

Pretpostavljam da vam je, kao ljubitelju žanrovskih filmova, rad s Udom Kierom također bilo ostvarenje snova?

O, da. Kad sam prvi put razgovarao s producentom o filmu, imao sam samo dvije stvari koje sam želio ostvariti – da Laibach snimi glazbu i da Udo Kier glumi u njemu. Nikad nisam radio s takvim profesionalcem, tako dobrim i nježnim čovjekom. Kad god je on u blizini, to je tulum. Nemoguće je biti ljut kad je Udo tamo. Nema stresa. Ja sjedim na jednom stolcu, on u blizini na drugom, a kako to već biva na setu, većinu vremena se ništa ne događa, pola sata sjediš i čekaš da netko prenese rasvjetu s jednog mjesta na drugo. Takve stvari znaju frustrirati, ali sve to nestane kad vidiš Udu kako sjedi u nacističkoj uniformi kao prvi glumac koji je došao na set, odjenuo se i strpljivo čeka svoje vrijeme, ne trči naokolo kao drugi glumci koje ne možeš naći kad ih trebaš, jednostavno sjedi, čeka i kaže: 'Timo, opusti se, to je samo film.' (smijeh)

Izišao je i prequel filma, ali u formi stripa. Je li to bio plan od početka ili je ideja došla usput?

Došla je usput, htjeli smo malo više razraditi Udin lik jer se film ne bavi previše njime. Želio sam tom liku posvetiti više vremena i prostora, a strip je dobar svijet za to. 'Željezno nebo' ionako izgleda kao da je nastao po stripu. Radnja stripa odvija se u 1946. godini, odmah nakon kraja rata, kada Amerikanci otkriju tajne nacističke baze na Antarktiku. Izići će još dvije epizode, druga se odvija u 1969, a treća u 2018. godini.

Znači, logično je da slijedi nastavak filma?

Snimio bih nastavak da dobijem priliku jer bilo mi je jako zabavno snimati ovaj. Volim te likove i cijeli taj svijet. Tema nacista s Mjeseca ima toliko potencijalnih priča koje se daju snimiti, možeš ići na ozbiljniju verziju ili biti do kraja blesav ili snimiti ratni film, štogod. Sve je moguće.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi