Četiri godine nakon što je pokorio svijet glazbe mladi producent konačno izdaje dugo očekivani album prvijenac – bez najave, reklame i pompe, ali s puno jako dobrih pjesama
Skrillex je jako pametan momak. Doduše, ne poznajemo ga osobno i nismo mu mjerili IQ, ali sve ukazuje na to. Ne samo zbog 'uradi sam' uspjeha i činjenice da mu album, kreativno i komercijalno gledano, uopće nije potreban, već i zato što je itekako svjestan toga što i zašto radi. Možda svjesniji od većine kolega sa scene – a osim svijesti, ima i vještinu kojom sve ideje s lakoćom podržava u praksi.
Nedavno je tako dao intervju u kojem je svoj prvijenac usporedio s 'Festival Expressom', dokumentarcem o kanadskoj turneji heroja psihodeličnog rocka, od Grateful Dead do Janis Joplin, objasnivši da 'Recess' pokušava na sličan način 'vratiti zajedničku kreativnu energiju u glazbenu industriju'.
A to mu polazi za rukom na jedinstven način – malo tko na plesnoj sceni uspije medijem zarobiti strast i snagu pjesama namijenjenih oznojenim ritualima urbanih plemena, stiješnjenih između zvučnika klubova i dvorana. 'Recess' uspijeva.
A zašto smo toliko dugo čekali na njega? Pa zato što Skrillexu, kao ni mnogim drugim prvoborcima američke EDM revolucije, albumi kao zastarjela i polumrtva izdavačka forma uopće nisu potrebni. Karijera koju su ovi momci izgradili dilajući svoju glazbu na webu – karijera punih stadiona i rasprodanih multimilijunskih gaža – sazdana je na trackovima, pojedinačnim pjesmama, singlovima i EP-jevima. I internetu, prije svega.
'Nijedna moja ploča nikada nije imala nikakav marketing', podsjeća Skrillex odgovarajući zašto je album objavio samo tako, odjednom, bez najave, dodavši: 'Prodaja albuma je nebitna.'
Kako god da se prodao, ostaje nepobitna činjenica da je 'Recess' sjajan album, ne samo za debi, već i za elektroničku plesnu glazbu 2014. godine.
Brostep je 'potrošena' forma, naravno, zbog čega je Skrillex svoju prvu pjesmu i nazvao 'All Is Fair In Love And Brostep', smijući se u lice kritičara, no ako su je drugi već izlizali, sažvakali i ispovraćali, forma u rukama majstora postaje čarobni party raspašoj, nastavak duha euforične anarhičnosti i razdragane agresije jedne 'Rock N' Roll (Will Take You To The Mountain)'.
Sličan zvuk ostao je i u leđnoj moždini naslovne stvari, jednom od onih 'tipično skrileksovskih' plesnih dragulja, kao i enciklopedijski skrileksovskoj 'Try It Out', ali 'Recess' ipak nije dubstep/brostep LP, što će postati jasno već s trećom pjesmom 'Stranger', kojom se približava zvuku koji je patentirao Diplo – naravno, ne toliko koliko to čini 'Dirty Vibe', na kojoj gostuje upravo Diplo osobno, donoseći electro moombathon u Skrillexovu kirurgiju.
Snaga albuma leži u njegovoj širini, u mladalačkom šetanju starim i novim žanrovima te posljedičnoj salati zvukova, utjecaja, ritmova i semplova. Na neutralnom terenu između nostalgije i vizionarstva, 'Recess' servira niz različitih triggera za pomicanje udova: u 'Coast Is Clear' drum'n'bass je uskrsnuo premazan vokalom Chance The Rappera; 'Fuck That' nas baca u stari, mračniji, skunkom, a ne hmeljem podmazani dubstep dok je 'Ragga Bomb' (feat. Ragga Twins) upravo ono što naslov kaže, briljantan komad electro-dancehallapost-junglea, savršen za eru u kojoj moderna ragga produkcija rijetko nudi išta više od zabave za kruzere usidrene u karipskim vodama.
Ocjena: 8 /10
Izdavač: Atlantic Records
