'Otvoreno' je jedna od onih emisija koje stalno djeluju pomalo zastarjelo i kao da ne uspijeva uhvatiti korak s panelkama kakve se cijene u današnje vrijeme, ali je gledatelji često konzumiraju zato što se bavi aktualnim temama pa 'da baš vidim što će XY i NN reći o tome-i-tome'. Zbog toga smo se svi - a kad kažem svi, onda zapravo mislim ja - nadali da će se 'Otvoreno' nakon ljetne stanke vratiti s onim što trenutačno doista jest najzanimljivije hrvatskom gledatelju - izborima i predizbornom kampanjom. Baš sam se bila nabrusila na to da vidim koji će aspekt te teme i s kojim gostima obraditi Togonal ili Novokmet.

No ostala sam poprilično iznenađena - u prvoj povratničkoj emisiji Novokmet se pozabavio financiranjem hrvatskih vrhunskih sportaša, a u drugoj Međunarodnim danom sjećanja na žrtve svih autoritarnih i totalitarnih režima. U redu, to su također relevantne, pa i aktualne teme - sportaši koji se stalno bakću financiranjem svojih treninga i onda u nemogućim uvjetima ipak uspijevaju trenirati tako da ostvaruju super rezultate upravo su se vratili iz Rija i stalno se govori o lošim uvjetima u kojima se pripremaju. Priča o žrtvama svih totalitarnih režima aktualna je zato što je jučer bio međunarodni dan kojim se obilježava sjećanje na njih, a i kod nas ljudi strašno vole razgovarati o tome jesu li više gadarija za svojeg stolovanja proizveli ustaše ili partizani, pa hajde i to.

Problem je jedino to što 'Otvoreno' kao emisija svojim formatom uopće ne odgovara takvim temama. 'Otvoreno' sa svojim (već pomalo zastarjelim) formatom jedne (često vrlo komplicirane) teme, pola sata i tri do previše sugovornika - a ne zaboravimo pritom ni voditelje koji niti žele niti imaju vremena postavljati suviše analitička pitanja - prikladna je emisija samo za politička prepucavanja, ne i za ozbiljne razgovore, i to su ove dvije povratničke emisije jako lijepo oslikale.

U slučaju emisije o financiranju vrhunskih sportaša pola sata i gore opisani format 'Otvorenog' nisu bili dovoljni da bi bilo kome izvan sportskog svijeta objasnili išta osim toga da se i treneri i čelnici sportskih udruga i HOO slažu da 'sustav nije dobar' i da 'treba donijeti strategiju/dokumente', ali da se međusobno, naravno, ne slažu u tome tko bi bilo što trebao poduzeti, pa se sve na kraju prelama preko leđa sportaša, što smo znali i prije emisije, em zbog brojnih priča koje su se o tome raspredale tijekom Olimpijskih igara, a dijelom zbog toga što tako i inače nekako funkcioniraju stvari u Hrvatskoj, pa da me netko kao čistog laika upitao što mislim o tome kako funkcioniraju stvari u hrvatskom sportu, i sama bih pretpostavila da se budžovani loptaju parama bez smislenog koncepta, a sportaši žicaju za tenisice, iako se od njih očekuje da budu superduper predstavnici Hrvatske u svijetu. Uglavnom, tema je to kojoj bi se mogla posvetiti jedna dulja, analitičnija emisija, ali polusatno 'Otvoreno' je praktički nije uspjelo ni načeti.

Druga emisija - još gore. Tema je, kao što već spomenuh prije, bila Međunarodni dan sjećanja na žrtve svih autoritarnih i totalitarnih režima, što je u praksi zapravo značilo da Ivo Banac linkom iz Dubrovnika neprekidno ponavlja malo umiveniju i učeniju verziju alićevskog bez-lustracije-nema-Kroacije, Hrvoje Klasić mu udara kontru, a Jože Dežman, predsjednik slovenske komisije za pitanja prikrivenih grobišta, pokušava ih pomiriti pomalo von oben stavom iz rubrike 'mi smo to riješili bolje nego vi'. Pola sata rasprave putem videolinkova, a sve što smo čuli moglo bi se svesti na: 'Treba se suočiti sa svim zločinima, kazniti sve zločince i iskazati pijetet svim žrtvama.' Ideš, Đurđa. Nikad mi to ne bi palo na pamet. Eh, da. Još je Banac dodao da ćemo se oko toga još dugo sukobljavati jer i u Francuskoj dan-danas raspravljaju o tome podržavaju li sve aspekte Francuske revolucije, na što čovjek zbilja ne zna bi li se od srca nasmijao ili se rasplakao, ali dobro. Bila je to potpuno prazna emisija

Uglavnom, dvije zanimljive i važne teme potpuno su sprčkane neodgovarajućim formatom emisije koja, kako sam već i prije rekla, nije zapravo ni za što drugo nego za politička prepucavanja pa je samim time idealna za izborne i predizborne teme. Zato je ovaj povratak s godišnjeg bio razočaravajući. I natjerao me da se zapitam nije li možda stvar u tome da s predizbornim temama čekaju Mislava Togonala. Možda to i nije istina, ali s obzirom na dosadašnja iskustva, ne bi me začudilo da jest.