FILMSKA PARADA

Oscar 2012: Trijumf nostalgije i kulturne razmjene

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 27.02.2012 12:57
  • Objavljeno 27.02.2012 u 06:30
Meryl Streep, najbolja glumica

Meryl Streep, najbolja glumica

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

'Umjetnik' je najbolji film, s ukupnom brojkom od pet osvojenih Oscara. Isto ih ima i Scorsesejev 'Hugo', koji je dominirao samo u tehničkim kategorijama
Reuters

Reuters

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Već na prvi pogled bilo je jasno da će, unatoč mnogim elementima u kategoriji 'prvi put', ovo u osnovi biti možda najkonzervativnija dodjela Oscara u novijoj povijesti. Ne nužno kada govorimo o ceremoniji i cijelom cirkusu oko samog popisa dobitnika, već zbog činjenice da je na listi nominiranih toliko prošlosti i tradicionalnosti da je jedan od glavnih favorita, a potom i osvajača kategorije naslova godine bio – pobogu! – crno-bijeli nijemi film!

Čak ni današnji Akademijini penzići nisu živjeli u dobu kojem se klanjaju 'Umjetnik' i 'Ponoć u Parizu', monoliti nostalgije uronjeni u klasične opsesije američkog kulturnog establišmenta – pionirsku kreativnu dekadenciju dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća, ali i Francusku koja je kao 'neprijateljska zemlja' postala dominantnim američkim fetišom u posljednjih desetak godina, na sličan način na koji je to Srbija sa svojom kulturnom produkcijom postala u Hrvatskoj. 'Ponoć u Parizu' američki je film o Francuskoj, a 'Umjetnik' je francuski film o Americi, autsajder koji se servirao Hollywoodu na njegovom teritoriju pa na kraju balade otišao kući s pet Oscara, uključujući i one za režiju, najboljeg glumca i najbolji film; Allenov 'Ponoć u Parizu' zadovoljio se nagradom za scenarij.

'Umjetnik' jest sjajan, ima slatkog psa i tako to, ali ne treba nas čuditi ako se jednog dana njegovo postojanje i trijumf budu opisivali etiketom novelty item. Ipak, povijest će ga primarno pamtiti i kao prvi nijemi uradak koji je osvojio Akademijino priznanje za film godine – Oscari su u ovom slučaju čak i s nostalgijom uspjeli ponuditi nešto novo! Jean Dujardin također je ušao u povijest kao prvi francuski glumac s Oscarom!

I 'Hugo' sjedi u vremenskom stroju, još jedan film s radnjom koja je, modernoj ambalaži unatoč (3D), ne samo smještena u tridesete, već i u Pariz. Iako se izjednačio s 'Umjetnikom', u tih pet komada redom su tehničke nagrade, koje vrednuju njegovo bratimljenje prošlosti i prezenta. 'Tajni život kućnih pomoćnica' vodi nas na putovanje rasističkom Amerikom šezdesetih, 'Put rata' natrag u Prvi svjetski rat, a 'Drvo života' čak i do doba dinosaurusa pa i ranije!

Nostalgija i duh prošlosti glasna su poruka generacije koja se teško može pomiriti ne samo s današnjim trendovima u kino dvoranama (čak i onda kada im se dijelom klanja, nagrađujući Scorseseovu 3D-retromaniju), već i činjenicom da je raslojavanje između odluka Akademije koja glasa kuvertama i publike koja glasa novcem i pažnjom u 2012. veće nego ikada u povijesti. Gonjeno ne samo klasičnim raskorakom između 'elite' i 'mase', nego i potpunim fragmentiranjem kulture uzrokovanim internetom.

Drugim riječima, oni koji su 'Transformers', 'Pirate s Kariba', 'Sumrak' i 'Harryja Pottera' učinili najvećim filmskim fenomenima 21. stoljeća, teško da će se previše zamarati oko 'Drveta života' i 'Jako glasno i nevjerojatno blizu', baš kao što dobar dio filmova s liste nominiranih neće značiti puno onima kojima su Torrenti omogućili autistično uranjanje u svijet nizozemskih komedija i kineskog arta.

Niti jednoj skupini slika zlatnog kastriranog kipića na plakatu nagrađenog filma, vraćenog u distribuciju kako bi se unovčila postoskarovska medijska pažnja, uslijed poravnanja kulture i slabljenja apsolutnog Akademijinog autoriteta u svijetu masovnog doživljaja sedme umjetnosti neće biti ni približno snažna preporuka kao što je to bila prije dvadesetak i više godina.

Ali to ne znači da Oscari danas nemaju nikakvu težinu – ona nije ista kao u eri holivudskog apsolutizma i definitivno je skresala nešto mase na vagi, dijetom globalizacije, personalizacije i demokratizacije filmskog iskustva, ali i dalje je riječ o najglasnijoj PR mašini još uvijek najmoćnije filmske industrije svijeta. Suze koje nakon prozivanja njihovih imena puštaju nagrađivani glumci dokaz su emocionalnog učinka kolegijalnog tapšanja po ramenu, a sa svakom emocionalnom kapljicom producenti racionalno trljaju ruke.

'Umjetnik'

Svjesni da će Oscar, iako oslabljene snage, još uvijek biti savršen orijentir za onu publiku koja ne prati fanatično filmsku proizvodnju, ali treba kompas koji će ih vikendom odvesti u pravu dvoranu multipleksa, uvjerena da je mišljenje Akademije vjerodostojnija mapa za snalaženje od matematičke demokracije IMDB-a.

No Oscar je to što jest i nema potrebe da bude bilo što drugo – ako tražite i mladalačke, modernije i drukčije filmske nagrade, pronaći ćete ih svuda, od Spikea do MTV-ja, a svi znamo kakvom je katastrofom lani rezultirao pokušaj pomlađivanja ceremonije s Jamesom Francom i Anne Hathaway. Greška je ispravljena ove godine, kada je iz naftalina ponovo iskopan Billy Crystal, a koji je nakon osam godina pauze deveti put prihvatio vođenje dodjele. Bi li inicijalni izbor zvan Eddie Murphy ujedno bio i bolji izbor? Tko zna – baš kao ni Oscar, ni Eddie već nekoliko desetljeća nije Eddie kojeg znamo iz stand-up legendi i 'Policajca s Beverly Hillsa', a Billy je i dalje isti Billy: red šarma, red pošalica, red pjevanja. Pustiti Rickyja Gervaisa s lanca nakon Zlatnih globusa bi bilo previše.

Baš kao što je prošlo previše vremena otkada je Meryl Streep (1982. za 'Sofijin izbor') otišla kući s Oscarom pa su joj, nakon 13 uzaludnih nominacija konačno dodijelili još jednog za zasluženo razvaljivanje 'Željezne lady'.

'Hugo'

I da, Sacha Baron Cohen ipak se pojavio u uniformi, naoružan urnom s posmrtnim ostacima Kim Jong-Ila, a koje je prosuo po voditelju Ryanu Seacrestu. Njegov bliskoistočni Diktator novi je korak veselog miniranja crvenog tepiha, u stilu legendarne transvestitske parade Parkera i Stonea na acidu, samo sa snažnijim političkim bojama. A što se tiče bliskoistočnog političkog sukoba u kategoriji najboljeg filma koji ne govori engleski, u dvoboju iranskog 'Jodaeiye Nader az Simin' ('A Separation') i izraelskog 'Hearat Shulayim' ('Footnote') pobijedila je – Perzija!

NAJBOLJA KAMERA: 'Hugo'
NAJBOLJA SCENOGRAFIJA: 'Hugo'
NAJBOLJA KOSTIMOGRAFIJA: 'Umjetnik'
NAJBOLJA ŠMINKA: 'Željezna lady'
NAJBOLJI FILM IZVAN ENGLESKOG GOVORNOG PODRUČJA: 'Jodaeiye Nader az Simin' ('A Separation')
NAJBOLJA SPOREDNA GLUMICA: Octavia Spencer, 'Tajni život kućnih pomoćnica'
NAJBOLJA MONTAŽA: 'Muškarci koji mrze žene'
NAJBOLJA MONTAŽA ZVUKA: 'Hugo'
NAJBOLJE MIKSANJE ZVUKA: 'Hugo'
NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI DOKUMENTARNI FILM: 'Undefeated'
NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI ANIMIRANI FILM: 'Rango'
NAJBOLJI VIZUALNI EFEKTI: 'Hugo'
NAJBOLJI SPOREDNI GLUMAC: Christopher Plummer, 'Početnici'
NAJBOLJA GLAZBA SKLADANA ZA FILM, ORIGINALNE PARTITURE: 'Umjetnik'
NAJBOLJA GLAZBA SNIMLJENA ZA FILM, IZVORNA PJESMA: 'Man or Muppet' iz filma 'The Muppets
NAJBOLJI SCENARIJ PREMA PREDLOŠKU: 'Nasljednici'
NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ: 'Ponoć u Parizu'
NAJBOLJI KRATKOMETRAŽNI IGRANI FILM: 'The Shore'
NAJBOLJI KRATKOMETRAŽNI DOKUMENTARNI FILM: 'Saving Face'
NAJBOLJI KRATKOMETRAŽNI ANIMIRANI FILM: 'The Fantastic Flying Books of Mr. Morris Lessmore'
NAJBOLJA REŽIJA: Michel Hazanavicius, 'Umjetnik',
NAJBOLJI GLUMAC: Jean Dujardin, 'Umjetnik'
NAJBOLJA GLUMICA: Meryl Streep, 'Željezna lady'
NAJBOLJI FILM: 'Umjetnik'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi