Ashes You Leave je riječki metal bend čiji jedinstveni zvuk karakteriziraju ženski vokal te violina i klavir, a u njihovoj istodobno energičnoj, ali i nježnoj glazbi, moći će ove godine uživati publika na ovogodišnjem INmusic Festivalu
Dvadesetogodišnja obljetnica koju će Ashes You Leave zaokružiti nastupom na najvećem domaćem open air festivalu koji se održava od 22. do 24. lipnja na Jarunu, bila je više nego dobra prigoda za razgovor s Berislavom Pojeom (gitara, vokal).
Predstavite nam bend Ashes You Leave!
Mi smo bend iz Rijeke, postojimo već 20 godina i sviramo metal. Trenutno imamo šest članova.
Koliko ste imali promjena u postavi dosad? Je li se to odrazilo na zvuk benda?
Postava se konstantno mijenja jer je teško pronaći ljude dovoljno motivirane za rad. Svaki novi član donese nešto novo sa sobom i naš zvuk je na svakom albumu različit u odnosu na onaj prošli.
Ne volim stavljati bendove u žanrovske ladice, a našu glazbu pogotovo, jer na svakom albumu zvučimo drugačije. Uzori su nam na početku karijere bili engleski doom bendovi kao My Dying Bride, Cathedral, Anathema i sl.
Ove godine vidjet ćemo vas na pozornici INmusic Festivala, što očekujete od tog nastupa? Kojeg izvođača ćete sigurno pogledati na INmusicu?
Svaki nastup na velikim festivalima kao što je i INmusic, prilika je da našu glazbu predstavimo ljudima koji nemaju doticaja s metal glazbom. To je uvijek izazov. Ja ću osobno od headlinera pogledati samo Placebo jer je to jedini bend koji me zanima na festivalu. Većinu vremena provest ću gledajući bendove na 'manjim' pozornicama.
Bend Ashes You Leave ima nekoliko ženskih članova, je li to prednost ili mana, osobito kod nas?
Ne bih uopće govorio o tome kao prednosti ili mani, to je stvar osobne preferencije kako kod nas tako i kod publike. Oduvijek smo inzistirali na glavnom ženskom vokalu zbog određene glazbene atmosfere i izričaja i volimo misliti da je publika tu da uživa prvenstveno u glazbi.
Gostovali ste na mnogim inozemnim festivalima, kakvi su dojmovi? Jeste li imali prilike upoznati poznate glazbenike? Tko je na vas ostavio poseban dojam?
Upoznali smo puno dragih ljudi, odličnih glazbenika i profesionalaca.
Nastupate li radije na festivalima ili klubovima? Koji koncert ćete zauvijek pamtiti?
Mislim da svaki bend voli više svirati u klubu pred svojom publikom i fanovima, ali u posljednjih nekoliko godina češće sviramo na festivalima. Akustični koncert na ovogodišnjem Wave Gothik Treffenu je jedan od nastupa koji se pamte cijeli život.
Kako ocjenjujete domaću estradnu scenu? Što najbolje prolazi kod publike?
Ovisno o publici, naravno, ali čini mi se da u Hrvatskoj caruju šund i niske strasti.
Što mislite o glazbenim talent showovima? Kako ocjenjujete takav koncept? Što mislite može li se napraviti uspješna karijera na račun nastupa u takvom showu kod nas?
Instant uspjeh koji je posljedica takvih emisija nije nešto čemu bi ozbiljni glazbenici trebali težiti. Osobno mi se gadi takav koncept.
Je li teško opstati kao metal bend kod nas? Je li bilo teških trenutaka kad ste pomislili odustati od svega?
Bilo je i takvih trenutaka, ali za sada guramo.
385773,385590,385615,385362 Kakvi su planovi AYL za ovu godinu? Kad možemo očekivati novi materijal?
Ove godine ide reizdanje našeg prvog albuma 'The Passage Back To Life' u ograničenoj tiraži. Novi materijal je u izradi, a točno vrijeme izlaska za sada nije moguće utvrditi.
Kako vam se čini domaća metal scena? Koje biste bendove posebno izdvojili?
Scena danas izgleda bolje nego ikada jer je prisutan veliki broj aktivnih bendova. Od tih bendova bih izdvojio Kryn, Cold Snap, END, Infernal Tenebra, Uma Thurman i Black Cult.
U našim mainstream medijima rijetko kad možemo pročitati što o domaćim metal bendovima koji su vani često cjenjeniji nego kod nas? Što mislite o tome? Kako se to može promijeniti?
Kod nas je prisutan manjak ozbiljnih metal medija. Naravno, čast iznimkama kao što je bivši CMAR-NET, a sadašnji Perun.hr. No, tu je riječ o par entuzijasta od kojih je nekolicina pokušavala pokrenuti i tiskane časopise ali svi su redom odustajali nakon par izdanja. Jednostavno naša cijela glazbena scena je orijentirana na 'mainstream', a narodnjaci i turbo folk klincima predstavljaju pobunu i punk. Metal je tu u drugom planu. Ne vjerujem da će se to promjeniti u dogledno vrijeme.
Iako metala općenito nema previše u našim medijima, fanova i koncerata ne manjka. Što je, po vama, toliko zanimljivo u metalu da su mu mnogi godinama pa i desetljećima odani?
Zato što je metal supkultura koja predstavlja način života i razmišljanja, a ne samo glazbu.
Vaša poruka za čitatelje tportala?
Pijte puno tekućine.
