GENTLEMAN ZA TPORTAL:

'Nadam se da će jednog dana svi legalizirati marihuanu'

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 16.06.2011 07:21
  • Objavljeno 16.06.2011 u 07:21
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Europska reggae superzvijezda Gentleman dolazi na T-Mobile INmusic Festival. Povodom zagrebačkog nastupa, popričali smo o Jamajci, homofobiji u dancehallu, novom albumu, dreadlocksima i marihuani

Pravim imenom Otto Tillman, Gentleman dolazi iz Njemačke, a od 1999. kada objavljuje 'Trodin On', prvi od sedam do sada objavljenih uspješnih albuma, postaje jedna od najvećih reggae zvijezda izvan Jamajke, priznata i u domovini ove glazbe i kulture.
Razgovor smo počeli s pričom o samim počecima – kako to jedan klinac iz Njemačke postaje toliko opsjednut Jamajkom?

'Glazba je uvijek bila veliki dio mog života, a reggae je glazba s kritičkom političkom oštricom, glazba koja nije samo obična zabava. Jamajka je zemlja glazbe koju najviše volim pa sam jednostavno bio znatiželjan. Imao sam 18 godina kada sam prvi put posjetio Jamajku, no reggae slušam od svoje desete, jedanaeste godine. Reggae me uvijek smirivao, a već tada sam volio Boba Marleyja, Dennisa Browna, Petera Tosha... Iako sam slušao i ostalu glazbu, reggae mi je uvijek bila najdraža.'

Prvi ste put posjetili Jamajku kao turist ili kao netko tko ima glazbene aspiracije?

Nikada nisam planirao postati reggae pjevač. I danas se ponekad iznenadim koliko je to sve daleko otišlo. Kada sam prvi put otišao na Jamajku, nisam bio turist, jer nisam posjetio turistička središta. Odsjeo sam na brdima s jednom obitelji koju su poznavali moji prijatelji, na farmi, tako da sam odmah iskusio pravi jamajčanski život.

Ako nije bilo plana za postati pjevač, kako se onda to dogodilo?

Nisam planirao, ali to ne znači da nisam i želio. Glazba je nešto što postoji u trenutku. Ako o glazbi razmišljaš kao o nečemu što se događa u budućnosti, nećeš daleko stići. Glazba je snažan aspekt života u trenutku. Život se ionako samo događa u sadašnjosti, jer budućnost će uvijek ostati budućnost, a prošlost je već gotova. Ovdje i sada jedino je što je bitno. Glazba je ta koja snažno podsjeća na to. Uvijek sam stvarao glazbu zbog trenutka, stvarao sam je zato što sam uživao u njoj i nikada ništa nisam planirao. No to ne znači da nisam imao viziju, jer preko glazbe se izražavaju razne misli i osjećaji.

Surađivali ste s mnogim legendama, kao što su Bounty Killer, Athony B... Jeste li ikada sanjali da ćete imati prilike snimati s njima i jesu li oni bili vaši heroji kada ste počinjali stvarati glazbu?

Ne vjerujem u heroje. Ali definitivno su jako utjecali na mene. Nisam sanjao o tome, jer nisam radio tako da bih korak po korak došao do tog cilja. Sve što se ostvarilo trebalo se dogoditi, moralo se dogoditi u tom trenutku. Između pjesme i ljudi uvijek postoji snažna veza, baš kao što moram poštivati ljude s kojima surađujem.

Postoji li netko koga iznimno poštujete, a da još uvijek nije uspio ući u studio s vama?

O da, ima ih mnogo, Burning Spear, Lauryn Hill... No jako je važno da se to dogodi u pravi trenutak, kao i to da imamo nešto zajedničko, neku viziju oko koje možemo zajedno stvoriti pjesmu.

Gentleman 'Dem Gone'

Nastupali ste svuda u svijetu, no gdje ste bolje prošli – u Europi ili na Jamajci?

To ne mogu reći, jer bio sam na toliko različitih mjesta. S jedne strane, svuda je isto – kada glazba pogodi ljude, uvijek je isto, jer dobar koncert je zajednica neznanaca, kada je posve nevažno odakle tko dolazi, kakvog su obrazovanja, u što vjeruju... Kad glazba krene, svi plešu, pomiču se, slušaju tekstove ili ne, smiju se ili se ne smiju, osjećaju glazbu ili ne... Naravno, postoje razlike temeljene na mentalitetu. U New Yorku je najteža publika. Puno teža nego, recimo, u Poljskoj ili Francuskoj. U Africi ti publika može pružiti toliko strasti, toliko dobre vibre... Svako mjesto ima drukčiju vibru, ali je u isto vrijeme jednako, jer glazba je univerzalna, globalna stvar. Tako da ne razmišljam u tim kategorijama usporedbe. Samo unutar Njemačke možeš pronaći gradove koji imaju posve drukčiju vibru pa sve ovisi o perspektivi.

No što je s Jamajkom? Jesu li vas ikada stavili u poziciju da se osjećate kao potpuni autsajder, kao netko tko dolazi izvana svirati 'njihovu glazbu'?

Naravno da toga ima, ali ne dopuštam da me to previše pogađa. To se ne događa samo na Jamajci, dobrih i loših iskustava ima svuda. Imao sam ih i u SAD-u i na Jamajci. Postoje koncerti na kojima jednostavno nema komunikacije s publikom, kada ništa ne funkcionira. No to je također važan dio cijele priče.

Prije desetak godina bili smo svjedoci velike eksplozije dancehalla u mainstreamu, predvođene Seanom Paulom, ali i prodorom Beenie Mana, Elephant Mana sl. na MTV. Odjednom je sve stalo, a kao najčešći se razlog navodi homofobija u tekstovima. Kako gledate na dancehall i cijelu kontroverzu? Treba li dancehall držati podalje od mainstreama?

Nisam u poziciji govoriti o tome zašto se nešto dogodilo s određenom vrstom glazbe, ali vjerujem da glazba u svakom žanru, uključujući hip hop, klasiku i reggae, ima uspone i padove, doba kada je kreativnost na vrhuncu i doba kada nema kreativnosti, samo gluposti. Homofobija u tekstovima takav je primjer. Homofobija je bila središnja tema mnogih hitova sredinom devedesetih, ali ljudi u ostatku svijeta to su shvatili tek kasnije, kada je trend već bio gotov. Ako danas posjetite Jamajku, čut ćete puno dobre glazbe i gotovo nijednu pjesmu s antigay tekstovima. Zbog interneta, ljudi su malo pomiješali kronologiju pa ljudi misle da je scena i danas takva. Ipak, problem postoji i njegove posljedice su očite, donio je puno štete glazbi, no ujedno i pokazao medijima i publici izvan scene da nije sve mir, ljubav i sreća. Mislim da će se roots regage vratiti, očekujem veliki povratak reggaea s bendovima, povratak analogne glazbe, više duhovnosti. Ljudi su se zasitili banalnosti. No u svakoj glazbi postoje takvi trendovi, usponi i padovi.

Je li dancehall zlo dijete reggaea? Svojevrsna kokainska verzija kanabisoidnog reggaea?

(smijeh) Sviđa mi se ta definicija. No treba imati na umu da dancehall ne govori uvijek o oružju, pornografiji i homofobiji. Anthony B je imao dancehall pjesme koje su posve drukčije, iako su bile u dancehall formi. Dancehall može imati i elemente roots reggaea. No istina je da mi nedostaje značenje tekstova u mnogim dancehall pjesmama.

Prošle ste godine objavili novi album. Kako biste ga opisali onima koji ga još nisu čuli?

Nikad ne znam kako bih opisao svoju glazbu. Album je vrlo raznolik, zato sam ga nazvao 'Diversity', baš zato da pokažem koliko je jamajčanska glazba raznolika. Ovo je najšareniji album koji sam do sada snimio, a iako je produkcijski vrlo moderan, ima i trenutaka koji su posve tradicionalni. Jako sam zadovoljan njime.

Gentleman 'Diversity Live'
Ove je godine izišao 'Diversity Live'. Je li to najbolji 'tejster' zagrebačkoj publici za ono što je čeka na koncertu?

Ovaj CD i DVD paket sadrži nastup s festivala Summer Jam iz 2010. godine, kao i jako lijepi dokumentarac s turneje. Koncert u zagrebu neće biti drukčiji od onoga što možete čuti i vidjeti na tom izdanju, ali neće biti ni isti, jer svirat ćemo nešto novih pjesama, kao što će neke starije pjesme imati nove aranžmane.

Vidim da se mnogi ljudi na YouTubeu u komentarima pitaju zašto nemate dreadlockse pa eto – kako to da se nikada niste odlučili na njih (smijeh)?

Nisam rastafarijanac. To je jedan od najgorih klišeja na svijetu, da ako stvaraš reggae glazbu moraš imati dreadlockse i pušiti travu. Neki ljudi imaju dreadlockse i puše travu, ali neki ljudi ne.

Treba li trava biti legalna u cijelom svijetu?

Mislim da da. Nadam se da će je jednog dana legalizirati. Ne samo zato da bi se pušila, već da bi se uzgajala kao biljka koja može pomoći poljoprivredi. S konopljom se mogu raditi čuda i ona mora biti legalna. Ja sam osobno prije godinu dana prestao pušiti travu. Možda jednog dana opet počnem, ali trenutačno sam prestao. Sviđa mi se, osjećam da imam više energije i da sam kreativniji. To je moja osobna odluka, jer nisu svi isti – za neke je ljude marihuana dobra, za neke nije. Trava je danas jača nego ikada, posebno u Europi. Tako da stvarno za neke ljude nije dobra. Sve ovisi od čovjeka do čovjeka, no i o razlozima zbog kojih pušiš.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi