28-DNEVNA EKSPEDICIJE

Mlikota osvojio Himalaju: Nije lako spavati na 5.000 metara!

13.11.2015 u 07:06

  • +19

Alpinistički pothvat Vedrana Mlikote

Izvor: tportal.hr / Autor: Privatni album

Bionic
Reading

Vedran Mlikota i Stipe Božić vratili su se s puta na Himalaju. Da bi mogao izdržati razne fizičke napore, glumac je imao višemjesečne mjesečne pripreme na Sljemenu i Biokovu. Ispričao nam je što mu je bilo najgore, a što najljepše na ovom 28-dnevnom putovanju

Zagvožđaninu je to prvo ovakvo iskustvo i dojmove mu se još sliježu.
'To je fenomenalno iskustvo, najljepši dio svijeta na kojem sam dosad bio. Svaki čovjek koji voli planine i ići u prirodu to treba vidjeti. To su nepregledna prostranstva planina, istinska divota', ispričao nam je glumac. Već je skakao bungee jumping, jedrio do Tajlanda, vješt je biciklist, a kako bi stekao što bolju kondiciju i bio spremniji za ekstremnije uvjete, pripremao se hodajući i jačajući noge.

'Najviše sam proteklog ljeta boravio na Biokovu gdje sam se penjao mjesec dana skoro svaki drugi dan. To je velik napor i trebalo se valjano pripremiti jer smo pješačili, penjali se i spuštali 22 dana od tih 28, i to između šest do dvanaest sati dnevno. Prvi dio puta u trajanju od deset dana bili smo s ekipom iz Slovenije, u kojoj je bio i Stipin prijatelj i penjač Viki Grošelj. S njima smo se penjali do podnožja Manaslua, na visinu od 4.300 metara. Od tamo smo se vratili u Katmandu, razdvojili od Slovenaca i krenuli pod Everest. To je trajalo idućih 15 dana', kazao nam je Vedran Mlikota. Najteže mu je palo spavanje na 5.000 metara.

'Kako gore ima samo 50 posto kisika, noću nismo mogli spavati. To mi je bilo jedno od najneobičnijih iskustava, vidjeti kako ljudsko tijelo to može izdržati. Najljepše je bilo putovanje - Everest, planine sve, a najemotivniji trenutak je bio kad smo došli na mjesto gdje su 1983. poginuli Ante Bućan i njegov slovenski kolega Nejc Zaplotnik. Nismo našli Nejcov grob jer su planina i glečer skliznuli 100 metara niže, ali vidjeti Stipu i Vikija Grošelja na mjestu pogibije svojih prijatelja... to je bilo baš zaista vrlo dirljivo', ispričao je. Na Nepalu se oduševio ljudskom jednostavnošću, skromnošću i teškim životom.

'To su ljudi koji jako puno rade, žive od nošenja opreme na planinu. Sve ono što je ondje izgrađeno ili čime se trguje doneseno je na ljudskim leđima i glavama, jer nema automobila, motora, bicikla. Čovjek koji ima 50 kilograma nosi 100 kilograma na glavi tjedan dana bez prestanka tek s malim pauzama, možete li to zamisliti. To je nepojmljivo koliko naporno ti ljudi rade. Usprkos tome, jako su susretljivi, gostoljubivi, dragi i veseli', ističe.

Put im je protekao bez opasnosti i ozljeda. Ni na jednoj etapi puta nije ga uhvatio strah, osjećao je samo poštovanje prema prirodi i planinama u koje je zaljubljen još od djetinjstva.
'Zaradio sam tek nekoliko žuljeva, a penjao sam se s ekipom u kojoj je bio i iskusni alpinist Branko Šeparović iz Zagreba koji se već sa Stipom penjao po Himalajama te splitska ekipa sastavljena od Mire Dujmovića, Ive Miloša, Anite Penović i Drage Tavre. Naš put ne bi moguć bez pomoći Atlantic grupe, Micro Teama i portala Budikretaivan.hr. Već se spremam na novo putovanje, ali najprije moram vidjeti kakav mi je raspored u mom matičnom kazalištu Kerempuh', otkrio je glumac.