WOLF PARADE U ZAGREBU

Kanadski indie uragan protutnjao kroz &TD

  • Autor: Bojan Stilin
  • Zadnja izmjena 26.05.2010 17:44
  • Objavljeno 26.05.2010 u 14:30
Wolf Parade 01

Wolf Parade 01

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Sinoćnji nastup kanadskog kvarteta Wolf Parade pred oko 300 ljudi u Teatru &TD jedan je od najenergičnijih koncerata viđenih u ovom prostoru unatrag nekoliko godina

Wolf Parade su prije pet godina imali gotovo sve preduvjete postati ono što su za rock danas Arcade Fire – porijeklom su iz istog grada (plodonosnog Montreala), članovi im blisko surađuju (kao i svi indie Kanađani, uostalom), a oba benda odlikuje nakićen, bogat zvuk nadograđen s puno šarolikih gitara, retro klavijatura i slobodnih promjena tempa. K tome, izvrsni debi album Wolf Paradea 'Apologies to the Queen Mary' objavljen je tek koji mjesec nakon Arcade Fireovog 'Funeral' i kotirao je podjednako visoko kod svjetske kritike.

Matej Grgić

Matej Grgić

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

No na mjestu gdje je Arcade Fire odlučio popločati put svog globalnog uspjeha neumjerenom pretencioznošću, koja ih je imala pozicionirati kao 'Radiohead nultih', put Wolf Paradea se račvao u smjeru diskretnog i pametnog poigravanja glazbenim utjecajima. Ukorijenjeni u post-punku i ugurani u izdavačku kuću Sub Pop na krilima Isaaca Brocka iz legendarnih Modest Mouse, na drugom albumu 'At Mount Zoomer' istražuju svoju psihodeličnu i kraut stranu. Klavijaturist i jedan od autora pjesama Spencer Krug prepoznaje u sebi Raya Manzareka, dok drugi autor, Dan Boeckner, biva zadužen za melodičnije i ritmom nabijenije trenutke. Obojica svoje opsesije do detalja razrađuju u vlastitim projektima (Sunset Rubdown, odnosno Handsome Furs), s kojima su po dva puta već nastupili u Zagrebu kao svojevrsno 'predjelo' za sinoćnji nastup.

Podrška iz Finske

Kao predgrupa nastupila je finska trojka Joensuu 1685, koja očito crpi inspiraciju iz glazbe Wolf Paradea, no čestim iskoracima u shoegaze, kraut rock i post-rock ipak ostavlja nešto eteričniji, pospaniji dojam.

Već prvim taktovima uvodne 'You Are a Runner, and I Am My Father's Son', postaje jasno da je glavno jelo na stolu, i da je servirano vruće. Temperatura u velikoj dvorani Teatra &TD se, naime, toliko brzo podigla da je čupavi genijalac Krug vrlo brzo zatražio da se priguše svjetla – očito je znoj dominirao i na pozornici. Dodatno su zakuhali s 'Language City' te se do kraja koncerta manje-više držali rasporeda - jedna Krugova, jedna Boecknerova pjesma - iskoristivši priliku da u gotovo dva sata svirke predstave i dobar dio novog, službeno još neobjavljenog albuma 'Expo 86'.

Pedantno namješten i propisno pojačan zvuk, diskretna rasvjeta, zapanjujuće točna svirka, česte izmjene instrumenata u maniri svojstvenoj kanadskoj sceni, ali i rokerski stage act (ispijanje piva između pjesama, poletno skakutanje i prijateljska vibra s publikom), odlike su koncerta koje su u potpunom skladu s melodičnom, bučnom, katkad histeričnom, a katkad prohodnom glazbom Wolf Paradea. Publici nije trebalo dugo da uhvati priključak s bendom, pa su, zaneseni koncertom, odustajali i od uobičajenih pauza za cigarete – atrij &TD-a je tijekom koncerta bio potpuno prazan, što je rijedak prizor, a ujedno i dokaz da su na koncert uistinu došli pravi fanovi.

Između petnaestak odsviranih pjesama izdvojile su se 'This Heart's On Fire' i 'I'll Believe in Anything' s prvog, 'California Dreamin'' s drugog, dok je novi album iznjedrio potencijalne hitove u plesnima 'Pobody's Nerfect' i 'Ghost Pressure'. Finale koncerta – kompleksna, jedanaest minuta duga 'Kissing the Beehive', zacementirala je želju svih prisutnih da nam se ovaj bend vrati što prije, nadamo se, negdje na otvoreno. Imajući u vidu neke nove, povoljne vjetrove koji pušu s obale, kamo se festival Žedno uho namjerava preseliti, možda na to nećemo morati toliko dugo čekati.

Wolf Parade 'Language City'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi