Wolf Parade su prije pet godina imali gotovo sve preduvjete postati ono što su za rock danas Arcade Fire – porijeklom su iz istog grada (plodonosnog Montreala), članovi im blisko surađuju (kao i svi indie Kanađani, uostalom), a oba benda odlikuje nakićen, bogat zvuk nadograđen s puno šarolikih gitara, retro klavijatura i slobodnih promjena tempa. K tome, izvrsni debi album Wolf Paradea 'Apologies to the Queen Mary' objavljen je tek koji mjesec nakon Arcade Fireovog 'Funeral' i kotirao je podjednako visoko kod svjetske kritike.

No na mjestu gdje je Arcade Fire odlučio popločati put svog globalnog uspjeha neumjerenom pretencioznošću, koja ih je imala pozicionirati kao 'Radiohead nultih', put Wolf Paradea se račvao u smjeru diskretnog i pametnog poigravanja glazbenim utjecajima. Ukorijenjeni u post-punku i ugurani u izdavačku kuću Sub Pop na krilima Isaaca Brocka iz legendarnih Modest Mouse, na drugom albumu 'At Mount Zoomer' istražuju svoju psihodeličnu i kraut stranu. Klavijaturist i jedan od autora pjesama Spencer Krug prepoznaje u sebi Raya Manzareka, dok drugi autor, Dan Boeckner, biva zadužen za melodičnije i ritmom nabijenije trenutke. Obojica svoje opsesije do detalja razrađuju u vlastitim projektima (Sunset Rubdown, odnosno Handsome Furs), s kojima su po dva puta već nastupili u Zagrebu kao svojevrsno 'predjelo' za sinoćnji nastup.

Već prvim taktovima uvodne 'You Are a Runner, and I Am My Father's Son', postaje jasno da je glavno jelo na stolu, i da je servirano vruće. Temperatura u velikoj dvorani Teatra &TD se, naime, toliko brzo podigla da je čupavi genijalac Krug vrlo brzo zatražio da se priguše svjetla – očito je znoj dominirao i na pozornici. Dodatno su zakuhali s 'Language City' te se do kraja koncerta manje-više držali rasporeda - jedna Krugova, jedna Boecknerova pjesma - iskoristivši priliku da u gotovo dva sata svirke predstave i dobar dio novog, službeno još neobjavljenog albuma 'Expo 86'.

Pedantno namješten i propisno pojačan zvuk, diskretna rasvjeta, zapanjujuće točna svirka, česte izmjene instrumenata u maniri svojstvenoj kanadskoj sceni, ali i rokerski stage act (ispijanje piva između pjesama, poletno skakutanje i prijateljska vibra s publikom), odlike su koncerta koje su u potpunom skladu s melodičnom, bučnom, katkad histeričnom, a katkad prohodnom glazbom Wolf Paradea. Publici nije trebalo dugo da uhvati priključak s bendom, pa su, zaneseni koncertom, odustajali i od uobičajenih pauza za cigarete – atrij &TD-a je tijekom koncerta bio potpuno prazan, što je rijedak prizor, a ujedno i dokaz da su na koncert uistinu došli pravi fanovi.

Između petnaestak odsviranih pjesama izdvojile su se 'This Heart's On Fire' i 'I'll Believe in Anything' s prvog, 'California Dreamin'' s drugog, dok je novi album iznjedrio potencijalne hitove u plesnima 'Pobody's Nerfect' i 'Ghost Pressure'. Finale koncerta – kompleksna, jedanaest minuta duga 'Kissing the Beehive', zacementirala je želju svih prisutnih da nam se ovaj bend vrati što prije, nadamo se, negdje na otvoreno. Imajući u vidu neke nove, povoljne vjetrove koji pušu s obale, kamo se festival Žedno uho namjerava preseliti, možda na to nećemo morati toliko dugo čekati.