Dijete turskih imigranata u Nizozemskoj jednog je dana radilo u restoranu svog oca, a već drugog nastupalo u punom Carnegie Hallu, ispaljujući autorske komade jazza i bluesa na klaviru. Karsu je junakinja istoimenog dokumentranog filma, koji će večeras biti prikazan na ZagrebDoxu (20 sati, dvorana 4), a nakon projekcije, u 22 sata, Karsu Donmez će održati i besplatan koncert u Festivalskom centru.

Zovu je 'nizozemskom Norah Jones', iako se Karsu baš i ne slaže s usporedbom:

'Volim Norah Jones. Ona čak zna za mene, osobno mi šalje svoje CD-e. Ali ne mislim da smo iste jer moja je glazba drugačija. Ja sviram i tursku narodnu glazbu, ali u jazz stilu. Moje su pjesme drugačije, više divlje, grublje...'

Tekstualno ili glazbeno?

Oboje. Ja više naginjem blueseu i rocku.

Zašto baš klavir?

Dvanaest sam godina svirala klasiku, Chopina, Beethovena i sve te klasične kompozitore. Sa 17 sam posjetila New York, gdje su me fascinirali jazz i blues, nakon čega me to više nije puštalo. Tata me tjerao da učim tradicionalne turske instrumente, a učila sam i klarinet i čelo, iako me ti instrumenti nisu nikada posve osvojili. Kad sam na televiziji vidjela starce kako lupaju po klaviru, odlučila sam da i ja želim biti isto.

Starac koji svira klavir?

(smijeh) Jednog dana, da.

Koliko se vaš život danas razlikuje od onog koji vidimo u dokumentarcu?

Film je sniman pet godina, a sastavljen je od materijala koji obuhvaća razdoblje od tri godine. Završava kada imam 19, a sada mi je 22. Pokriva razdoblje od škole do mog prvog koncerta. Moj život je danas posve drugačiji od tadašnjeg. Svaki dan sam na turneji, putujem svijetom i sviram, upravo sam se s bendom vratila iz Indonezije gdje smo imali turneju, a onda se opet vraćam u New York pa putujem u Brazil pa natrag u New York, onda turneja u Nizozemskoj... Ide nam jako dobro jer sve su svirke već rasprodane.

Znači da više ne svirate u restoranu?

Ne, posljednje tri godine više ne radim tamo, iako mi ponekad pomalo nedostaje. Nakon premijere dokumentarca, koja je bila u kinu blizu restorana, tu sam večer odlučila još jednom zasvirati u njemu.

U filmu nekoliko puta napominjete da pjesme koje pišete nisu o vašem životu. Je li to istina ili obrambeni mehanizam?

I jest, ali i nije. Naravno da sam ljubavne pjesme pisala o svom dečku, koji mi je i danas dečko, ali pjesma o djevojci koja se razboli i umire zasigurno nije o meni. Moj život je bio previše dosadan da bih mogla pisati pjesme o njemu. Imala sam svega 18 godina, bila sam mlada i sretna. Sada putujem svijetom, doživljavam nova iskustva, imam nove poglede na svijet i o svemu tome mogu pisati.

Svoj prvi album ste nazvali 'Confessions' pa pretpostavljam da su to puno osobnije pjesme.

Da. Svi su godinama pitali kad će taj album. Sada kada je konačno vani, na njemu ima puno pjesama vezanih uz moj život. Zbog toga i takav naslov.

Još uvijek pišete samo na engleskom jeziku?

Da. Trebala sam ići živjeti u Istanbul, ne bih li bolje naučila turski jezik i na miru pisala nove pjesme, ali imam previše koncerata pa sam to morala otkazati. Danas bolje govorim engleski od turskog. Teško mi je, rođena sam i odrasla u Nizozemskoj. Moja obitelj je sa sela i to je za mene savršeno mjesto za odmor. Ali ne nedostaje mi kao mjesto za život jer tamo nemam što raditi. Danas posjetim obitelj u Turskoj na najviše tjedan dana, a onda mi postane dosadno. Istanbul je nešto posve drugo, to je pravi, veliki grad. Posve drugačiji, s daleko više gužve i ljudi na ulicama nego u Amsterdamu.

>> Gledajte vrhunske dokumentarce u ZagrebDox kolekciji MAXtv videoteke

Ne znam jeste li upoznati s tzv. turskim valom u Hrvatskoj, činjenicom da su turske TV sapunice postale nevjerojatno popularne, a s njima i turistička putovanja, turska kuhinja, glazba, film...

Čula sam! Turci su jako pametni i jako dobri kada su sapunice u pitanju. Majke nemaju što raditi predvečer, djevojke i dečki mog godišta također, pa se svi skupljaju oko TV-a i gledaju serije. Mislim da je jedan od glavnih razloga zašto ne govorim turski toliko dobro upravo taj što kod kuće nismo imali turske televizijske programe. Posljednjih godinu i pol dana smo ih nabavili i već vidim promjene. Moja sestra, koja uopće nije govorila turski, danas ga zbog sapunica jako dobro govori.

Večeras svirate na ZagrebDoxu – što ljudi mogu očekivati?

Pjesme s albuma, pjesme koje ste čuli u dokumentarcu... Mene i moju glazbu.

***
Glavni sponzor ZagrebDoxa je Hrvatski Telekom pa će ljubitelji dokumentarnog filma diljem Hrvatske moći i u vlastitom domu uživati u filmovima najboljih europskih autora, višestruko nagrađivanih na svjetskim festivalima. Od 24. veljače 2013. u redovnoj ponudi MAXtv videoteke moći će se premijerno pogledati dokumentarni filmovi: 'Ramin' (Audrius Stonys), 'Ljudi koji sam mogao biti, a možda i jesam' (Boris Gerrets), 'Katka' (Helena Třeštíková), 'Problem s komarcima i druge priče' (Andrey Paounov) i 'René' (Helena Třeštíková). Riječ je o pet raznovrsnih naslova koji u fokus postavljaju niz generacija i progovaraju o različitim problemima - od tinejdžerske ovisnosti preko problema zatvorenika pa sve do univerzalnih tema poput potrage za ljubavlju i primjene suvremene tehnologije pri dokumentiranju stvarnosti.