U prepoznatljivoj ležernosti što opasno koketira s nemarom, nepripremljenošću i šlampavošću, 22. Dane hrvatskog filma otvorili su programski koordinator Davor Šišmanović i voditeljica Ivanka Mazurkijević

'Drago mi je da smo se okupili u ovako impozantnom broju. Uvjeren sam da će i cijeli tjedan dvorana biti ovako ugodno popunjena', rekao je Šišmanović. 'Posebnu zahvalnost ove godine dugujemo obitelji Vukotić koja nam je dozvolila da ovogodišnju veliku nagradu nazovemo Surogat. Također, nagrada za najbolju režiju od ove godine nosi ime velikana hrvatske režije Krste Papića, za što zahvaljujemo njegovoj obitelji. Zahvalni smo i selektorima te Bošku Piculi što je umjetnički ravnao cijelom pričom.'

'Posebno mi je zadovoljstvo naglasiti da su Dani hrvatskog filma jedna od rijetkih manifestacija u kojoj je ono što se događa, kako bi rekao jedan naš filmaš, 'sve džaba'. Drugim riječima, 'na sve svuda i za svakoga potpuno besplatno'', dodao je Šišmanović.

U stilu nametnute ležernosti nije dodijeljen niti Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za životno djelo Tomislavu Radiću, jer se redatelj nije pojavio. Umjesto dodjele, publika je imala prilike pogledati insert iz Radićevog prvog dugometražnog igranog filma koji ga je odmah ispalio u najviše visine domaće sedme umjetnosti. Riječ je o 'Živoj istini' s Božidarkom Frajt iz 1972. godine.

Festival je službeno otvorila udovica autora Oscarom nagrađenog 'Surogata', Dušana Vukotića. 'Organizator ovog časnog festivala dao mi je priliku i čast da ga otvorim. Želim mu da traje dugo, dugo', rekla je Melita Andres Vukotić i službeno otvorila Festival.

Uslijedilo je ono zbog čega su se svi i okupili, ili se barem nadamo da je tako – filmovi. Kad smo kod njih, dodajmo kako je ove godine u konkurenciji 106 filmova. Između prvih devet filmova, raznih žanrova i kvalitete, najbolji dojam na nas su ostavili filmovi 'Upiši promo' i 'Fibonaccijev kruh'.

U filmu 'Upiši promo' Tomislav Šoban nas u priču uvlači trilerski, da bi ga u vrlo zgodnom završnom obratu pretvorio u promotivni film studija dramaturgije na ADU. Autor se u filmu poigrava idejom života izloženog na zidovima sobe. Pisanje i brisanje, ispisivanje, dopisivanje i dijalogiziranje mijenjaju živote unutar četiri zida s poantom 'upišite dramaturgiju i pokrenite priče'.

Fibonaccijev kruh' Danijela Žeželja vizualno je izuzetno privlačan animirani film stop animacije koji odlično prati ritam glazbe, poigravajući se sjenama te stvarajući opipljivu atmosferu mučne i mračne socijale što tone u još tamnije dubine.

Nadalje, dokumentarac '8 x 8' Marija Papića prati partiju šaha, odnosno kibicira 'bitku na 64 polja' kroz mimiku, geste, pokrete i riječi – kibica. Sam film počinje usred partije te se nakon jednog kulminativnog trenutka jednako tako naprasno gasi. Sve to čine kamere čvrsto prikovane za lica kibica, ne skliznuvši niti u jednom trenutku na ploču, svojom dosljednošću uspješno priječeći gledatelju da zadovolji vlastite kibicerske, odnosno voajerske potrebe.

U eksperimentalnom filmu 'Charlie, volim te' Miki Manojlović susreće zvuk i sliku naslonjenu na ritam i stop animaciju. Poigravajući se širinom kadra, trajanjem i ponavljanjem scene, Manojlović stvara vizualni ritam sukladan prisutnoj jazz glazbi. Ujedno se varijacijama širine i duljine kadra naslanjajući na jazz improvizaciju. I sve to u društvu Charlieja Parkera i Dizzyja Gillespieja.

Kad smo kod eksperimentalnog filma, Liliana Resnick se u 'Displacementu' poigrava licem junakinje, premještajući ga, umnažajući, suočavajući sa samim sobom, spajajući i razdvajajući, nudeći nam kroz njega slojevitost nas i naših lica.

U namjenskom filmu 'Gavella Motions' Luke Vucića, Vanja Cuculić gužva i rastvara vlastite plakate koje je napravio za predstave naslovnog kazališta. Opetovanim gužvanjem i ravnanjem povezuje sve plakate u jednu cjelinu, stvarajući umjetnost ni iz čega i vraćajući je ni u što. Od čega nastaje novo djelo.

Boje glazbenih spotova branio je novi spot Radislava Jovanova Gonza za pjesmu 'Ti dobro znaš kome pričam' Mayalesa i Yaye. Gonzo u spotu ne ide za pričom, već postavlja Yayu u poziciju (statičnog) dijaloga, okrenuvši se vizualnom sloju kojim vrlo uvjerljivo prati atmosferu pjesme.

Za kraj, dva kratka igrana filma. Luka Rukavina u 'Briji' prepliće stvarnost i maštarije dvaju prijatelja (Luka Petrušić i Marko Cindrić) koji pušeći travu sanjare o krađi što će im živote učiniti bogatijima. Što više trave pretvore u dim, to sanje postaju stvarnije i u napušenoj stvarnosti nadrealnije. A vrijeme prolazi...

Soba 3' žanrovski je film Kristijana Milića i Maše Škalec u kojemu Iskra Jirsak useljava u stan ispunjen tajnama i, pokazat će se, ubojstvima. Autorski tandem uvjerljivo stvara napetost, no u isto vrijeme prenaglašeno ukazuje, čak i ponavlja gledatelju buduću točku zapleta. Također, neuvjerljivo i pomalo brzopleto raspliće čvor. Uz Jirsak, glumački su uvjerljivi i sigurni Goran Bogdan i, posebice, Slaven Knezović.

Nakon filmskog programa uslijedio je koncert Stampeda. Za kraj prvog dana dodajmo kako Dani hrvatskog filma traju do subote, 21. travnja, u SC-u.