'Dva tjedna smanjene tjelesne aktivnosti, s otprilike 10 tisuća koraka dnevno na tisuću i pol koraka dnevno, uzrokovala su promjene na zdravstvenim markerima koje ukazuju na dijabetes tipa 2 i kardiovaskularne bolesti', kaže autorica studije Kelly Bowden Davies, predavačica na Sveučilištu Newcastle i Sveučilištu Liverpool u Velikoj Britaniji.

Dobra vijest za sve koji su prestali s tjelovježbom, osobito za one koji to nisu učinili svojom voljom, je da će se tijelo brzo vratiti u početnu formu kad se ponovno pokrenete.

'Važno je napomenuti da su negativne promjene na zdravstvenom stanju bile obrnute kad su ispitanici nakon testnog razdoblja nastavili s uobičajenom razinom aktivnosti', kaže Bowden Davies.

U istraživanju je sudjelovalo 28 zdravih, redovito aktivnih odraslih osoba, prosječne starosti 32 godine. Od toga su 18 njih bile žene. Prosječni indeks tjelesne mase (BMI), gruba mjera tjelesne masnoće koja se izračunava na temelju visine i težine, bio je nešto iznad 24, pri čemu se normalnom težinom smatra kad je BMI ispod 24,9.

Poprilično aktivni ispitanici, uobičajeno su prevaljivali oko 10 tisuća koraka dnevno, većinu toga zahvaljujući svakodnevnim aktivnostima. Strukturiranu tjelovježbu provodili su do najviše dva sata tjedno. Za potrebe istraživanja drastično su smanjili aktivnost, u prosjeku do nešto više od 100 minuta dnevno.

Rezultati testova koje su ispitanici prošli nakon dva tjedna života na kauču uspoređeni su s rezultatima testova obavljenim prije početka istraživanja.

U samo dva tjedna, ispitanicima su razine kardiorespiratorne kondicije pale za 4 posto, opseg struka porastao im je za 8,5 milimetara, masnoća jetre za 0,2 posto, a ukupna tjelesna masnoća za 0,5 posto. Povećala se i otpornost na inzulin, a blago su porasle i razine triglicerida.

Kad su četrnaest dana nakon istraživanja ispitanici nastavili sa svojim uobičajenim aktivnostima, odskočili su i rezultati testiranja u pozitivnom smjeru, a Bowden Davies kaže kako čak i suptilno povećanje aktivnosti može imati pozitivan učinak za zdravlje.

'Više kretanja i prekidanje sjedilačkog načina života je stimulirajuće', dodaje Bowden Davies.

Glasnogovornik Američke udruge za srce, dr. John Osborne, studiju je okarakterizirao kao zanimljivu i pomalo iznenađujuću, jer njezini zaključci potvrđuju savjet koji on daje svojim pacijentima: 'Ako možete biti morski pas ili kornjača, budite morski pas i uvijek se krećite'.

'Studija je pokazala da se dobrobiti vježbanja mogu vrlo brzo izgubiti, ali dobra vijest je da ćete sve te dobrobiti dobiti natrag kad opet postanete morski pas', zaključuje dr. Osborne.

Nagle promjene koje su se dogodile u samo dva tjedna pomalo su iznenadile još jednog stručnjaka koji je proučio studiju, dr. Edmunda Giegericha, šefa endokrinologije i medicinskog potpredsjednika bolnice Newyork-Presbyterian Brooklyn Methodist u New Yorku.

Ni Giegerich nije propustio istaknuti koliko je važno ostati aktivan.

'Promjena iz sjedilačkog u aktivniji način života može puno pomoći u sprečavanju nastanka dijabetesa tipa 2. Pokušajte biti aktivniji. Osjećat ćete se bolje, a malo vam može pomoći i ako pokušavate izgubiti koji kilogram. Ne morate trčati maraton, već je dovoljno i hodanje. Samo ustanite i pokrenite se', savjetuje dr. Giegerich.

Međutim, obojica stručnjaka ističu kako je ipak riječ o manjoj studiji i da bi nalazi u većoj skupini mogli biti različiti, a problematičnim smatraju i kratko vrijeme trajanja studije.

Osborne i Giegerich slažu se s voditeljicom studije Bowden Davies u izražavanju sumnje da bi rezultati mogli biti još i lošiji kad bi ispitanici s nižom razinom kondicije prestali s gotovo svim svojim aktivnostima.

Studija je predstavljena na sastanku Europskog udruženja za proučavanje dijabetesa sredinom rujna u Barceloni. Nalazi predstavljeni na sastancima obično se smatraju preliminarnim sve dok ne budu objavljeni u nekom znanstvenom časopisu s recenzijom.