Dan je gotov, oči se sklapaju, a vi i dalje skrolate, gledate još jednu epizodu ili jednostavno sjedite u tišini. Iako znate da će vas jutro dočekati s podočnjacima, odlazak u krevet stalno odgađate. Ako vam ovo zvuči poznato, niste jedini. Riječ je o pojavi koju psiholozi nazivaju 'osvetničkim odgađanjem spavanja', a razlog zbog kojeg joj podliježemo mnogo je dublji od obične lošije navike
Kasni večernji sati za mnoge su jedini dio dana koji uistinu pripada samo njima. Nakon posla, obaveza, kućanskih poslova i tuđih očekivanja, tek kad se kuća utiša dolazi trenutak u kojem nitko ništa ne traži. Upravo zato tog se trenutka teško odreći, čak i kad tijelo jasno poručuje da mu je potreban odmor.
vezane vijesti
Pojam 'osvetničko odgađanje spavanja' (eng. revenge bedtime procrastination) potječe iz Kine, gdje se počeo koristiti kao opis navike ljudi s iscrpljujućim radnim vremenom. Svijetom se proširio prije nekoliko godina putem društvenih mreža, a mnogi su se u njemu odmah prepoznali. 'Osveta' u nazivu nije slučajna, jer je riječ o svojevrsnom tihom buntu protiv dana koji nam nije ostavio ni malo prostora za sebe.
Kada odgađanje postane zamka
Za razliku od klasične nesanice, kod koje osoba želi zaspati, ali ne može, ovdje je situacija obrnuta. San je moguć, no svjesno ga odgađamo, iako znamo da ćemo sutradan biti umorni. Istraživači koji se bave ovom temom ističu kako ljudi pritom najčešće ne rade ništa posebno, nego skrolaju društvene mreže, gledaju serije ili besciljno lutaju internetom.
Problem je u tome što taj 'ukradeni' sat ili dva rijetko donosi pravi odmor. Ekrani i stalni priljev sadržaja drže mozak budnim, pa se kasnije teže zaspi, a jutro donosi još veći umor. Tako nastaje začarani krug: što smo iscrpljeniji, to nam je više potrebno vrijeme za sebe, a što ga više krademo od sna, to smo iscrpljeniji.
Što nam ova navika govori o životu koji vodimo
Psiholozi upozoravaju da osvetničko odgađanje spavanja nije pitanje lijenosti ni slabe volje. Ono je često znak da nam tijekom dana nedostaje kontrole nad vlastitim vremenom. Posebno su mu skloni ljudi s dugim radnim vremenom, roditelji male djece i svi oni čiji je dan ispunjen obavezama prema drugima.
Zato je važno ne promatrati ovu naviku isključivo kao problem sa snom, nego kao signal da je potrebna promjena u ritmu dana. Tijelo i um traže predah, a ako ga ne dobiju tijekom dana, uzet će ga noću, makar i na vlastitu štetu.
Kako vratiti večeri, a ne izgubiti san
Stručnjaci savjetuju da se osobno vrijeme pokuša 'ugraditi' u dan, umjesto da ga čuvamo za ponoć. Već kratka šetnja nakon posla, pola sata čitanja ili mirna kava bez telefona mogu smanjiti potrebu za kasnonoćnom 'osvetom'. Pomaže i postavljanje jasne granice za odlazak u krevet, kao i odlaganje mobitela barem pola sata prije spavanja.
Važno je i ne osuđivati se. Potreba za vremenom samo za sebe posve je prirodna i zdrava, a cilj nije odreći je se, nego pronaći način da je zadovoljimo bez žrtvovanja sna. Jer, kako god okrenuli, odmorni smo sutradan mnogo bolje opremljeni da se izborimo s onim što nas je danas iscrpilo.
