Bebe koje su tijekom dana manje aktivne manje i spavaju, pokazalo je istraživanje sa Sveučilišta Michigan State. Autori roditeljima zato predlažu jednostavnu stvar: više vremena na trbuščiću dok je beba budna.
Duge neprospavane noći jedan su od najvećih izazova prve godine s bebom. Kad je beba nahranjena, presvučena i naizgled zadovoljna, a i dalje se budi, roditelji često ne znaju gdje tražiti uzrok. Istraživači sa Sveučilišta Michigan State smatraju da bi dio odgovora mogao biti u tome koliko se beba kreće tijekom dana.
Manje kretanja, manje sna
Tim kineziologinje Janet Hauck pratio je 22 zdrave bebe u dobi od šest mjeseci. Tijekom 24 sata bilježili su njihovu tjelesnu aktivnost i san, a izmjerili su im i težinu i duljinu. Pokazalo se da su bebe koje su ukupno spavale manje bile znatno manje aktivne tijekom dana.
Dnevno drijemanje taj manjak nije nadoknadilo. Bebe koje su noću spavale kraće, a danju drijemale više, ukupno su i dalje spavale manje od onih s duljim noćnim snom. Istraživači su primijetili i da su bebe koje su manje spavale bile teže u odnosu na svoju duljinu. Prema njihovoj procjeni, to bi moglo upućivati na rizik od rane pretilosti.
‘Znamo da tjelesna aktivnost i san utječu jedno na drugo te da su kod starije djece i odraslih snažno povezani s rastom’, rekla je Hauck. ‘Naša otkrića upućuju na to da se ta povezanost može pojaviti već u dojenačkoj dobi, u ključnom razvojnom razdoblju.’
Uzorak je malen, a rezultati pokazuju povezanost. Ne dokazuju da manjak aktivnosti uzrokuje lošiji san.
Zašto baš ležanje na trbuhu
Kao jedan od načina da se beba više kreće, autorica izdvaja ležanje na trbuhu. To je vrijeme koje beba provodi na trbuščiću dok je budna i pod nadzorom roditelja, a potiče razvoj motoričkih vještina.
‘Iako još nemamo dokaza da ležanje na trbuhu izravno utječe na san, ono povećava tjelesnu aktivnost i potiče zdrav prirast težine’, objasnila je Hauck. ‘Roditelji koji smatraju da njihova beba ne spava dovoljno mogli bi tijekom dana poticati ležanje na trbuhu kako bi povećali njezinu tjelesnu aktivnost.’
Ležanje na trbuhu postalo je važnije otkad pedijatri preporučuju da bebe spavaju na leđima. Ta je preporuka pomogla smanjiti broj slučajeva sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS). Istodobno je porastao broj beba sa zaravnjenim dijelom glave, odnosno plagiocefalijom. Vrijeme na trbuhu smanjuje taj rizik, a usto jača bebin trup i ruke.
Kako početi
Mnoge bebe u početku ne vole ležati na trbuhu. Zato se savjetuje da se krene s nekoliko minuta dnevno, a vrijeme se postupno produljuje kako beba jača. Američko udruženje radnih terapeuta preporučuje da to vrijeme bude interaktivno: spustite se na bebinu razinu, razgovarajte s njom i pokazujte joj igračke.
Beba ne mora ležati na podu. Američka akademija za pedijatriju predlaže da je položite potrbuške preko krila i pritom joj pridržavate glavu. Druga je mogućnost položaj na boku, uz potporu leđima rukom ili smotanom dekicom.
Jedno pravilo pritom ne treba zaboraviti: na trbuhu leži samo budna beba pod nadzorom, a za spavanje se beba uvijek polaže na leđa.
Hauck savjetuje i dosljednu večernju rutinu, uz poticanje aktivnosti dok je beba budna. Više vremena na trbuhu ne jamči mirnije noći. Ipak, to je jednostavna navika koju roditelji mogu isprobati.