Nedavno predstavljena analiza dvaju oralnih lijekova za pretilost pokazala je da pacijenti koji koriste semaglutid u dozi od 25 miligrama prosječno gube više na tjelesnoj masi nego oni koji koriste orforglipron u dozi od 36 miligrama
Osim veće učinkovitosti, kod orforgliprona je uočena znatno veća učestalost prekida terapije zbog gastrointestinalnih nuspojava
Liječenje pretilosti, kronične bolesti sklone recidivima, ulazi u novu fazu sa sve većim brojem oralnih opcija koje predstavljaju ozbiljnu alternativu dosadašnjim injekcijama.
Prema novim podacima predstavljenim na godišnjoj konferenciji američkog Udruženja za medicinu pretilosti (Obesity Medicine Association) održanoj u San Diegu, oralni semaglutid (Wegovy, Novo Nordisk) donosi bolje kliničke rezultate u usporedbi s orforglipronom (Foundayo, Eli Lilly). Istraživanje naglašava važnost odabira terapije koja pacijentima pruža optimalnu ravnotežu između gubitka kilograma i podnošljivosti samog lijeka.
Indirektna usporedba kliničkih ispitivanja
Znanstvenik Wojciech Michalak iz tvrtke Novo Nordisk, sa svojim timom stručnjaka, analizirao je podatke iz kliničkih ispitivanja faze 3 pod nazivima OASIS 4 i ATTAIN-1. S obzirom na to da do danas nisu provedena izravna, takozvana head-to-head istraživanja u kojima bi se ova dva lijeka paralelno testirala na istoj skupini pacijenata, tim je proveo indirektnu usporedbu unutar studije ORION.
U studiji je korištena simulirana usporedba liječenja kako bi se procijenila postotna promjena tjelesne mase u odnosu na početno stanje. Kako bi rezultati bili što točniji, istraživači su primijenili dvostupanjsku prilagođenu usporedbu za analizu prekida liječenja zbog bilo kakvih nuspojava, s posebnim naglaskom na one gastrointestinalne. Modeli su pritom prilagođeni za ključne varijable koje utječu na rezultate, uključujući spol pacijenata, glikemijski status te početnu tjelesnu masu.
Zanimljivo je napomenuti da je američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) 1. travnja ove godine odobrila doze orforgliprona do 17,2 miligrama za pacijente s pretilošću, što je ekvivalent dozi od 36 miligrama korištenoj u ranijim ispitivanjima faze 3.
Razlike u gubitku težine i podnošljivosti
Rezultati studije pokazali su klinički značajnu razliku. Pacijenti koji su uzimali 25 miligrama semaglutida u obliku tableta ostvarili su značajno veće prosječno smanjenje tjelesne mase od pacijenata na orforglipronu (36 mg).
Prosječna razlika iznosila je 3,16 postotnih bodova u korist semaglutida, neovisno o tome jesu li pacijenti ostali na liječenju do samog kraja. Kada su se u obzir uzeli samo pacijenti koji su kontinuirano nastavili s terapijom, razlika je iznosila 3,04 postotna boda u korist semaglutida. U medicini pretilosti, ovakve razlike igraju ključnu ulogu jer i mali postoci gubitka težine izravno utječu na poboljšanje kardiometaboličkog rizika.
Osim učinkovitosti, velika se razlika pokazala u toleranciji lijeka. Korištenje orforgliprona od 36 miligrama bilo je povezano s oko 4 do čak 14 puta većim izgledima za prekid terapije. Specifično, šanse za prekid liječenja zbog bilo kakvih nuspojava bile su 4,11 puta veće kod orforgliprona, dok su šanse za odustajanje od terapije isključivo zbog gastrointestinalnih nuspojava bile enormnih 13,86 puta veće u usporedbi sa semaglutidom. Ipak, istraživači upozoravaju da se podaci o podnošljivosti trebaju tumačiti s određenim oprezom zbog relativno malog broja prijavljenih događaja u samim ispitivanjima.
Što pacijenti preferiraju?
Na istoj konferenciji predstavljena je i odvojena analiza usmjerena na preferencije samih pacijenata. U internetskom istraživanju sudjelovalo je 800 osoba s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću, od kojih su svi imali barem jednu komplikaciju povezanu s tjelesnom masom. Polovica ispitanika imala je prethodno iskustvo s lijekovima za pretilost, dok druga polovica nije.
Kada im je ponuđen izbor između hipotetskih profila liječenja koji odgovaraju oralnom semaglutidu i orforglipronu, devet od deset ispitanika odabralo je opciju profilom sličniju semaglutidu. Iako ovaj lijek ima specifična pravila primjene – poput obveznog uzimanja na prazan želudac i pauze prije konzumacije hrane – pacijentima to nije predstavljalo veliku prepreku.
Kao najvažnije faktore pri odabiru terapije, pacijenti su istaknuli veličinu gubitka tjelesne mase, smanjenje kardiovaskularnog rizika te način primjene (tableta umjesto injekcije). Očekivano, Novo Nordisk, koji stoji iza semaglutida, priznao je da ova anketa ima ograničenja zbog potencijalne pristranosti odabira, opservacijskog dizajna i korištenja hipotetskih profila lijekova.
Perspektiva stručnjaka: Zašto su ovi podaci bitni?
Dr. Fatima Cody Stanford, izvanredna profesorica medicine i pedijatrije s Harvarda, istaknula je u svom osvrtu da su razlike od oko tri posto u gubitku težine klinički iznimno značajne. Iako rezultati dolaze iz indirektne analize, korištene su pouzdane statističke metode, no dr. Stanford upozorava da samo izravna, head-to-head klinička ispitivanja mogu pružiti konačne i definitivne dokaze o tome koji je lijek bolji.
'Za zdravstvene djelatnike ključno je shvatiti da oralne GLP-1 terapije mogu povećati prihvatljivost liječenja kod pacijenata koji zaziru od injekcija. Podnošljivost lijeka presudna je jer visoke stope prekida terapije zbog nuspojava izravno utječu na efikasnost u stvarnom životu', poručila je dr. Stanford.
Zaključak struke je jasan: liječenje pretilosti mora se temeljiti na zajedničkom donošenju odluka liječnika i pacijenta, a idealna terapija birat će se balansirajući između učinkovitosti, sigurnosti, cijene i onoga što sam pacijent može dugoročno podnijeti.