Umjesto klasičnih polica, Finci redovito unutrašnjost ormarića iznad sudopera opremaju rešetkama na koje odlažu oprane tanjure, čaše i zdjelice. Voda s njih otječe izravno u sudoper, dok otvorena donja strana ormarića omogućuje cirkulaciju zraka i prirodno sušenje. Tako posuđe ne mora stajati na ocjeđivaču pokraj sudopera, a kuhinjska radna ploha ostaje slobodna za pripremu hrane i druge poslove.

Kako navodi finski institut Työtehoseura, razvoj tog rješenja povezuje se s Maiju Gebhard, ženom koja je u četrdesetim godinama prošlog stoljeća pokrenula istraživanje učinkovitijeg pranja posuđa. Ideja je bila iskoristiti prostor iznad sudopera umjesto da se za sušenje zauzima radna površina.

Prve konstrukcijske nacrte i gotove ormariće TTS je počeo nuditi 1945. godine, a već 1948. rješenje je ušlo i u industrijsku proizvodnju kuhinjskog namještaja. Zanimljivo je da su prve rešetke bile drvene, dok su se 1954. počele koristiti higijenskije metalne police s plastičnom oblogom.

Iako danas većina kućanstava koristi perilice posuđa, finski institut ističe da ovakav ormarić i dalje ima svoju svrhu. Ne pere se baš sve u perilici, a u manjim kućanstvima ponekad nema smisla uključivati cijeli uređaj zbog nekoliko komada posuđa. Osim što štedi prostor, ormarić smanjuje potrebu za kuhinjskim krpama i dodatnim ocjeđivačima. Riječ je o jednostavnoj ideji koja pokazuje da dobro osmišljena kuhinja ne mora imati komplicirana rješenja – ponekad je dovoljno pametnije iskoristiti prostor koji već imamo.