Za razliku od stabala posađenih u vrtu, gdje je tlo prirodni toplinski izolator, korijen u tegli izložen je prodoru hladnoće sa svih strana kroz stijenke posude. Prema službenom vodiču britanskog Kraljevskog hortikulturnog društva (RHS), glavni uzrok propadanja posudnih maslina u zimskim mjesecima nije sam mraz, već kobna kombinacija niskih temperatura i zasićenosti vodom.

Pravilo minimalnog zalijevanja i trik s podizanjem posude

Od travnja do kraja rujna, u fazi aktivnog rasta, maslina traži redovito zalijevanje, no dolaskom zime vegetacija usporava. RHS preporučuje da se supstrat u hladnim mjesecima održava tek jedva vlažnim. Višak vode istiskuje kisik iz zemlje, što dovodi do gušenja i truljenja korijena, a ako se mokra zemlja smrzne, oštećenja postaju nepopravljiva.

Kako biste spriječili zadržavanje zimske kišnice, posudu je nužno podići od hladnog poda pomoću keramičkih nogica za tegle ili običnih cigli. Taj zračni razmak omogućuje vodi da nesmetano istječe kroz drenažne otvore na dnu, a podloške ispod tegli zimi obavezno treba ukloniti.

Kako zaštititi krošnju i stijenke tegle

Iako zdrava stabla mogu podnijeti padove do -5 ili -10 °C, ledeni udari vjetra mogu ozbiljno oštetiti zimzelene listove i mlade izbojke. Zato je teglu najbolje premjestiti u zavjetrinu, uz osunčani zid kuće koji zadržava dnevnu toplinu.

Tijekom najhladnijih razdoblja samu posudu vrijedi omotati s nekoliko slojeva jutenog platna ili izolacijske folije s mjehurićima, dok se krošnja može privremeno zaštititi prozračnim agrotekstilom (flisom). Čim prođe val dubokog smrzavanja, navlake treba skinuti kako bi stablo dobilo dovoljno svježeg zraka i svjetlosti, čime ćete osigurati da na proljeće ponovno potjera zdrave, srebrnaste izbojke.