Milijuni ljudi diljem svijeta uzimaju glukozamin kako bi ublažili bolove u zglobovima i simptome artritisa. No novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Metabolism upozorava da bi taj dodatak prehrani mogao imati neželjene posljedice za osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti ili imaju blaga kognitivna oštećenja.

Znanstvenici su otkrili da su osobe s Alzheimerovom bolešću koje su uzimale glukozamin imale 25 posto veći rizik od smrti unutar pet godina u usporedbi s oboljelima koji ga nisu koristili. Sličan trend zabilježen je i kod osoba s blagim kognitivnim oštećenjima, odnosno u najranijoj fazi demencije. Kod njih je vjerojatnost razvoja pune Alzheimerove bolesti također bila veća za 25 posto.

Što su pokazali podaci

Istraživanje se temeljilo na anonimnim medicinskim podacima više od 24.000 pacijenata s demencijom i 41.000 osoba s blagim kognitivnim oštećenjima iz zdravstvenog sustava Sveučilišta Floride.

Kako bi utvrdili moguće biološke mehanizme koji stoje iza ove povezanosti, istraživači su proveli i pokuse na miševima genetski modificiranima da razviju simptome slične Alzheimerovoj bolesti. Pokazalo se da blokiranje enzima koji proizvodi šećere poput glukozamina ublažava simptome demencije, dok je davanje glukozamina dodatno pogoršalo gubitak pamćenja. Kod zdravih miševa isti učinak nije zabilježen.

Glukozamin se u SAD-u i mnogim drugim zemljama prodaje bez recepta jer se vodi kao dodatak prehrani, a ne kao lijek. Riječ je o molekuli sastavljenoj od glukoze i aminokiseline glutamina koju organizam koristi za izgradnju novih stanica. Iako ne postoji stanje koje bi se nazivalo nedostatkom glukozamina, mnogi ga uzimaju zbog uvjerenja da pomaže zdravlju zglobova, osobito koljena.

Autori istraživanja godinama proučavaju način na koji mozak obrađuje šećere te što se događa kod osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti. Jedan od manje poznatih problema povezanih s tom bolešću jest nakupljanje viška šećernih ovojnica na moždanim stanicama i proteinima. Taj proces, poznat kao hiperglikozilacija, može dovesti do poremećaja funkcije proteina, gubitka pamćenja i odumiranja moždanih stanica.

Znanstvenici smatraju da bi upravo dodatni unos glukozamina mogao pridonositi tom procesu kod osoba čiji je mozak već zahvaćen kognitivnim propadanjem. Ipak, naglašavaju kako njihovo istraživanje ne dokazuje da glukozamin izravno uzrokuje brže napredovanje bolesti. Budući da se analiza temeljila na medicinskim kartonima, može se govoriti samo o povezanosti, a ne o uzročno-posljedičnoj vezi.

Zanimljivo je da su neka ranija istraživanja pokazala kako glukozamin može biti povezan s manjim rizikom od razvoja demencije kod zdravih osoba. Prema autorima, novi rezultati ne proturječe tim nalazima, nego sugeriraju da učinak dodatka može biti različit ovisno o tome je li mozak zdrav ili je bolest već započela.

Još nije poznato ovise li potencijalni rizici o dozi, vrsti dodatka ili duljini uzimanja te vrijede li isti nalazi i za druge oblike demencije. U sljedećoj fazi istraživanja znanstvenici planiraju pratiti pacijente koji su prestali uzimati glukozamin kako bi utvrdili usporava li prekid korištenja daljnje kognitivno propadanje. Također istražuju spojeve koji bi mogli spriječiti nakupljanje šećera u moždanim stanicama i time usporiti ili preokrenuti tijek Alzheimerove bolesti.