Planira graditi kuću s dva stana. Kuća će biti na njegovo ime, a cijeli projekt financira vlastitim novcem. Problem je nastao kada je majka počela inzistirati da jedan stan prepusti sestri i njezinu suprugu.

'Planiram graditi kuću s dva stana. Kuća će biti na moje ime i ja je financiram svojim novcem', objasnio je na početku objave.

'Oni nemaju, a ja ću se snaći'

Njegova sestra već dvije godine živi kao podstanarka, a najamninu joj, kako tvrdi autor, plaća njihov otac.

'Mama me stalno nagovara da njima dam jedan stan kad kuća bude gotova jer 'oni nemaju', a 'ja ću se snaći'', napisao je.

Takav pristup mu nema smisla jer smatra da bi osoba koja sama financira gradnju trebala moći odlučiti što će napraviti sa svojom nekretninom.

'Ako ja ulažem svoj novac u kuću, zašto bi bilo normalno da se očekuje da dam jedan stan?' pita se.

Uz financijski dio postoji i drugi problem – jednostavno ne želi živjeti u istoj kući s drugom obitelji, čak ni ako je riječ o vlastitoj sestri.

'Jednostavno želim svoj mir', poručio je.

'Kad to kažem, ispadne da sam sebičan'

Najviše ga, čini se, smeta osjećaj da je njegov financijski uspjeh u obitelji postao argument za to da bi trebao preuzeti veći dio odgovornosti za druge.

'Kad to kažem, ispadne da sam sebičan i da ne želim pomoći obitelji', napisao je.

Kasnije je dodao i detalj koji je dodatno rasplamsao raspravu.

'Imam deset puta više primanja nego sestra i muž zajedno, ali ja i radim od jutra do mraka, plus u noći radim s jednom australskom tvrtkom', tvrdi.

Zatim je postavio pitanje koje je otvorilo puno širu temu od jednog stana:

'Zašto roditelji na Balkanu uporno od uspješnijeg djeteta traže da pomaže drugim članovima?'

Reddit uglavnom stao na njegovu stranu

Objava je skupila više od 260 glasova, a velik dio komentatora smatra da autor nema obvezu pokloniti stan samo zato što zarađuje više. Jedan korisnik napisao mu je da na njegovu mjestu 'ne bi dao ništa', uz prijedlog da, ako baš želi pomoći obitelji, to učini financijski u manjem opsegu umjesto poklanjanjem nekretnine.

Drugi je bio još izravniji:

'Apsolutno nema razloga da im pokloniš stan. Ako želiš pomoći, možeš jednog dana prodati stan po povoljnijim uvjetima i to je to.'

Ipak, bilo je i onih koji su primijetili jednu nelogičnost u cijeloj priči. Ako već ne želi dijeliti kuću s drugom obitelji, zašto onda uopće gradi objekt s dva odvojena stana?

'Kažeš da gradiš kuću s dva stana, a ne želiš živjeti ni s kim pored sebe. Nije li to pomalo nelogično?' pitao ga je jedan korisnik.

Autor je objasnio da mu nije problem drugi stan jednog dana iznajmljivati. Ono što ne želi jest dugoročno miješati obiteljske odnose i zajedničko stanovanje.

Gdje završava pomoć, a počinje obveza?

Rasprava je tako vrlo brzo izašla iz okvira jedne obitelji. Treba li dijete koje financijski bolje stoji automatski pomagati bratu ili sestri? Postoji li razlika između pomoći u teškom trenutku i očekivanja da nekome poklonite nekretninu vrijednu desetke ili stotine tisuća eura?

U mnogim obiteljima takva se pitanja ne rješavaju samo matematikom. U priču se uključuju osjećaj dužnosti, zahvalnost prema roditeljima, odnosi među braćom i sestrama i ono vječno pitanje što zapravo znači biti 'sebičan'.

Autor objave zasad ima prilično jasan stav. Ako sam financira kuću, smatra da bi odluka o tome tko će u njoj živjeti trebala biti njegova.