Upravo na tom pitanju temelji se novo veliko međunarodno kliničko ispitivanje koje predstavlja važan zaokret u istraživanju najčešćeg uzroka demencije.

Umjesto liječenja ljudi kod kojih su se problemi s pamćenjem već pojavili, znanstvenici će eksperimentalnu terapiju testirati na osobama koje nemaju nikakve kognitivne simptome, ali u organizmu već imaju biološke znakove povećanog rizika od razvoja Alzheimerove bolesti.

Istraživanje faze III nosi naziv PrevenTRON, a trebalo bi uključiti oko 1600 ljudi u dobi od 55 do 80 godina iz više zemalja. Prvi europski kandidati upravo se počinju uključivati u ispitivanje, koje će trajati između četiri i šest godina.

Cilj je ambiciozan: utvrditi može li se Alzheimerova bolest usporiti ili potencijalno spriječiti ako se reagira prije nego što osoba uopće primijeti da nešto nije u redu.

Osjećaju se zdravo, ali krv može otkriti rizik

Sudionici najprije moraju proći testiranja koja će potvrditi da nemaju problema s pamćenjem. Potom slijedi krvni test kojim se mjeri biomarker poznat kao p-tau217.

Riječ je o proteinu čije povišene vrijednosti mogu upućivati na patološke promjene povezane s Alzheimerovom bolešću.

Prema podacima koje prenosi The Guardian, ranija istraživanja pokazala su da su ljudi s najvišim razinama p-tau217 imali procijenjenih 78 posto izgleda da će tijekom sljedećih deset godina razviti kognitivne poteškoće. Krvni testovi koji mjere p-tau217 u nekim su istraživanjima pokazali vrlo visoku točnost u prepoznavanju Alzheimerove patologije.

Upravo će taj biomarker pomoći istraživačima da među ljudima koji se osjećaju potpuno zdravo pronađu one kod kojih je rizik dovoljno visok da zadovolje kriterije za nastavak ispitivanja.

Odabrani sudionici bit će nasumično raspoređeni u skupine koje će primati eksperimentalni lijek trontinemab ili placebo.

Trontinemab razvija švicarska farmaceutska kompanija Roche, a riječ je o eksperimentalnom protutijelu dizajniranom tako da učinkovitije dospije u mozak i djeluje na amiloid-beta plakove – nakupine proteina karakteristične za Alzheimerovu bolest.

Rani rezultati privukli su veliku pažnju. U prethodnom ispitivanju na ljudima s ranom simptomatskom Alzheimerovom bolešću ili blagim kognitivnim oštećenjem, trontinemab je nakon 28 tjedana doveo do uklanjanja amiloidnih plakova kod približno devet od deset liječenih osoba.

To zvuči vrlo obećavajuće, ali postoji važna razlika.

Uklanjanje amiloida nije isto što i dokaz da je spriječena demencija.

Upravo zato je PrevenTRON toliko važan. Istraživači sada žele utvrditi hoće li intervencija u mnogo ranijoj fazi doista promijeniti ono što je pacijentima najvažnije – hoće li ljudi dulje ostati bez problema s pamćenjem i drugih simptoma bolesti.

Od liječenja prema prevenciji

Desetljećima je medicina uglavnom reagirala kada bi pacijent ili njegova obitelj primijetili probleme s pamćenjem. No Alzheimerova bolest tada je već dugo prisutna. Procjenjuje se da se patološki procesi u mozgu mogu razvijati godinama prije nego što osoba potraži liječničku pomoć zbog zaboravljanja. Zato znanstvenici sve više pokušavaju pomaknuti trenutak dijagnoze i potencijalnog liječenja prema puno ranijoj fazi.

Glavni istraživač PrevenTRON-a, profesor Ramin Nilforooshan, upravo u tome vidi ključnu promjenu pristupa.

Desetljećima su se, objašnjava, istraživanja bavila liječenjem Alzheimerove bolesti nakon pojave simptoma. Novo ispitivanje postavlja drukčije pitanje: možemo li reagirati prije nego što simptomi uopće počnu?

Ipak, upozorava da ne treba unaprijed govoriti o revolucionarnom lijeku.

Trontinemab je i dalje eksperimentalna terapija i tek treba dokazati može li kod zdravih ljudi s visokim rizikom doista spriječiti ili odgoditi kliničku bolest.

Mozak se možda mijenja još ranije nego što smo mislili

U međuvremenu je objavljeno još jedno istraživanje koje pokazuje zašto bi tako rana intervencija mogla biti važna.

Znanstvenici predvođeni istraživačima sa Sveučilišta u Oslu analizirali su dugogodišnja snimanja mozga kognitivno zdravih ljudi. Kombinirali su podatke magnetske rezonancije i PET snimanja iz tri skupine ispitanika te pratili ljude koji su tek kasnije razvili povišene razine amiloida. Rezultat je bio iznenađujući.

Promjene u debljini moždane kore mogle su se uočiti najmanje sedam godina prije nego što su visoke razine amiloida postale vidljive PET snimanjem.

Drugim riječima, ono što danas smatramo vrlo ranim znakom Alzheimerove patologije možda zapravo nije početak procesa.

Istraživači iz Osla pritom ne tvrde da su pronašli jednostavan novi test kojim se može predvidjeti tko će razviti demenciju.

Njihovi rezultati prije svega pokazuju da se struktura mozga može početi mijenjati puno prije nego što standardni PET pregled registrira visoku količinu amiloidnih naslaga. Dio pronađenih promjena zadržao se čak i nakon što su znanstvenici uzeli u obzir količinu amiloida, što otvara mogućnost da su u najranijim fazama bolesti uključeni i drugi biološki procesi.

Profesor Anders Martin Fjell sa Sveučilišta u Oslu naglašava da bi, potvrde li daljnja istraživanja tu mogućnost, buduće terapije možda trebale djelovati i na procese koji nisu povezani isključivo s nakupljanjem amiloida.

Velika promjena događa se i u dijagnostici. Donedavno je utvrđivanje Alzheimerove patologije uglavnom zahtijevalo skuplje i manje dostupne pretrage poput PET snimanja ili analize cerebrospinalne tekućine.

Krvni biomarkeri poput p-tau217 mogli bi taj proces znatno pojednostaviti. Rocheov Elecsys pTau217 test već je u Europi dobio CE oznaku kao pomoć u procjeni amiloidne patologije, a upravo se taj biomarker koristi i za pronalaženje potencijalnih sudionika PrevenTRON-a.

To ne znači da će jedan krvni test sutra moći sa sigurnošću reći zdravoj osobi hoće li razviti Alzheimerovu bolest. No smjer istraživanja postaje sve jasniji: bolest se pokušava pronaći ranije, jednostavnije i prije nepovratnog gubitka kognitivnih sposobnosti.

PrevenTRON neće dati odgovor preko noći.

Ispitivanje bi trebalo trajati između četiri i šest godina, tijekom kojih će istraživači pratiti razvijaju li sudionici znakove kognitivnog propadanja te postoji li razlika između ljudi koji su dobivali trontinemab i onih koji su primali placebo.

Ako se pokaže da terapija doista može značajno odgoditi pojavu simptoma, to bi moglo promijeniti način na koji razmišljamo o Alzheimerovoj bolesti – od stanja koje pokušavamo liječiti nakon pojave problema prema bolesti koju pokušavamo presresti dok je još tiha.

No zasad ostaje najvažnije pitanje na koje znanstvenici tek trebaju odgovoriti:

Ako Alzheimer počinje godinama prije nego što ga primijetimo, možemo li ga upravo tada i zaustaviti?