Cijene nekretnina u Hrvatskoj već su godinama jedna od najosjetljivijih životnih tema, posebno za mlađe ljude koji tek pokušavaju riješiti stambeno pitanje. Nova rasprava na Redditu sada je otvorila još jedno pitanje koje bi moglo izazvati ozbiljne podjele – treba li Hrvatska strože regulirati kupnju nekretnina za strane državljane?

Autor teme istaknuo je da primjećuje sve više nekretnina u stranom vlasništvu, posebno na obali i u turističkim mjestima, dok lokalno stanovništvo sve teže dolazi do stana ili kuće koju si može priuštiti.

'Uzimaju životni prostor lokalcima'

Jedan od komentara koji je privukao pažnju ide izravno u srž rasprave:

'Uzimaju životni prostor lokalcima, ne doprinose proračunu, evo sad nek doprinesu i nek kupuju šta god hoće', napisao je jedan korisnik, predlažući veće porezno opterećenje za vlasnike koji nemaju stalno prebivalište u Hrvatskoj.

Drugi komentator otišao je još dalje i opisao kako takav pritisak na cijene izgleda iz perspektive lokalnog stanovništva:

'Ako si nekad živio u Šibeniku, e pa nećeš više, sad seli u brdo, jer u Šibeniku više platit ne možeš', napisao je.

Dodao je i vrlo konkretnu životnu računicu: 'Ako misliš imati djecu, dobro izračunaj, jer dječja soba = veći stan = boli glava trošak na dugo vremena.'

'Natječeš se za nekretninu s kupcima iz cijele EU'

Dio korisnika smatra da je problem vrlo jednostavan – kada se broj dostupnih nekretnina ne povećava dovoljno brzo, a broj potencijalnih kupaca raste, cijene idu prema gore.

'Ako je ponuda podjednaka, a potražnja raste, cijene idu gore više nego što bi išle da je potražnja manja. Ovako se natječeš za nekretninu s kupcima iz cijele EU', stoji u jednom komentaru.

Drugi korisnik smatra da ograničenja strancima sama po sebi ipak ne bi riješila glavni problem.

'Koja ti je razlika da li stranci posjeduju sve nekretnine ili npr. Todorići? Jea, opet nemamo di živit, ali barem su naši vlasnici', napisao je ironično.

Kao bolje rješenje predložio je priuštivu stanogradnju u kojoj bi država ili lokalna samouprava zadržale vlasništvo nad stanovima i iznajmljivale ih mladima po prihvatljivijim cijenama.

Može li Hrvatska uopće ograničiti kupnju?

Rasprava se brzo dotaknula i članstva Hrvatske u Europskoj uniji. Jedan korisnik ustvrdio je da bi bilo teško uvesti pravila koja bi diskriminirala kupce iz drugih država članica EU-a, dok su drugi kao primjer spominjali Dansku i njezina posebna pravila za kupnju pojedinih nekretnina.

'U Danskoj se treba imati prebivalište pet godina, a za sekundarnu nekretninu, odnosno kuću za odmor, često treba i posebna dozvola ministarstva', napisao je jedan sudionik rasprave, uz napomenu da je Danska takve uvjete dogovarala prilikom ulaska u EU.

Drugi je upozorio da bi se čak i formalne zabrane mogle zaobići osnivanjem hrvatske pravne osobe preko koje bi se nekretnina kupovala.

Porez umjesto zabrane?

Zanimljivo je da se velik dio rasprave na kraju nije vrtio oko potpune zabrane, nego oko poreza na nekretnine koje ne služe za stalno stanovanje. Jedan komentator izdvojio je talijanski model, u kojem primarno prebivalište može imati vrlo nisko porezno opterećenje, dok su objekti u kojima nitko trajno ne živi znatno skuplji za vlasnika.

Prema njegovoj logici, takav sustav mogao bi smanjiti privlačnost kupnje nekretnina koje stoje prazne ili služe isključivo za kratkoročni najam.

Dio Hrvata želi stroža pravila kako bi lokalno stanovništvo imalo veću šansu ostati živjeti u vlastitom gradu, dok drugi smatraju da su strani kupci samo jedan dio puno većeg problema koji uključuje nedostatak stanova, investicijsku kupnju, prazne nekretnine i nedovoljno razvijenu priuštivu stanogradnju.

Ali jedna rečenica iz rasprave možda najbolje opisuje zašto tema izaziva toliko emocija: 'Ovako se natječeš za nekretninu s kupcima iz cijele EU.'