Latinski naziv joj je Aloysia citrodora i potječe iz obitelji Verbenaceae, a iako se uspješno raširila na europskom Mediteranu, njezino je podrijetlo iz Južne Amerike.

Donijeli su je u 17. stoljeću Španjolski i Portugalci, a svoje je ime Aloysia (Louisa) dobila u čast španjolske kraljice Marije Louise de Parma, ženu Karla IV, lijepe aristokratkinje poznate i po svojoj ljubavi prema umjetnosti.

Nije poznato kako se elegantna bella luiga našla u našim krajevima, ali njezine osobine čine je idealnom i za naše priobalje.

Ova lijepa biljka razmnožava se sjemenom ili reznicama krajem proljeća, a u dobrim uvjetima može narasti i do tri metra. Listovi su joj duguljasti, glatki i skupljeni po tri, a cvjetovi su vrlo sitni, bijele i ljubičaste boje. Miris biljke nose listovi pa nije potrebno čekati da biljka procvjeta kako bi se uživalo u njezinom prekrasnom mirisu.

U hladnijim krajevima limunska verbena uzgaja se u plastenicima ili u teglama. Biljka ima nisku otpornost na mraz - maksimalni pokazatelj je -12 Celzijevih stupnjeva.

Biljka cvjeta od srpnja pa do jeseni odnosno do prvog pada temperature.

Limunska verbena idealna je za uzgoj na balkonima ili lođama jer u takvim uvjetima, biljka rijetko prelazi visinu od 45 do 50 cm, pa ne zauzima puno prostora.

Ako biste je željeli uzgajati u teglama postavite ih na prozore koji gledaju na istok ili jug jer joj treba puno sunčeve svjetlosti. Držite je podalje od propuha, a ne odgovara joj ni previše vlažna zemlja.

Treba je zalijevati redovito tako da je gornji sloj tla vlažan, ali oprez jer višak vlage može uzrokovati truljenje korijena i stabljike.

Glavna koncentracija esencijalnih ulja nalazi se u lišću i stabljikama, a biljka ima i ljekovita svojstva, osobito njezin čaj.

Savjet za kraj: Svake dvije godine limunska verbena morate presaditi uu veću posudu, jer ako je posuda premala, grm počinje odbacivati ​​lišće.