Mačke koje vlasnici drže kod kuće ili u ograđenom dvorištu vjerojatno žive dulje od onih koje slobodno lutaju. To je zaključak pregleda znanstvenih istraživanja australskih i američkih stručnjaka. Prema njihovoj procjeni, mačke s neograničenim izlaskom žive najmanje dvije do tri godine kraće, a najčešće ih stradavaju promet, tučnjave i padovi.
Rasprava o tome treba li mačku puštati van uglavnom se vrti oko štete koju mačke nanose pticama i drugim divljim životinjama. Međunarodni tim istraživača predvođen Michaelom Calverom sa Sveučilišta Murdoch predlaže drukčiji pristup: umjesto opasnosti koju mačka predstavlja za okoliš, pogledati opasnosti koje okoliš predstavlja za mačku.
vezane vijesti
U preglednom radu objavljenom u časopisu Global Ecology and Conservation autori su prikupili dosadašnja istraživanja o zdravlju i dobrobiti mačaka koje žive u zatvorenom i onih koje slobodno izlaze. Zaključili su da su mačke koje lutaju, osobito mladi mužjaci, znatno izloženije ozljedama i zaraznim bolestima, a nešto rjeđe i trovanju i zlostavljanju.
Prema procjeni autora, mačke koje slobodno izlaze u prosjeku žive oko 70 do 80 posto vijeka mačaka koje ostaju kod kuće. Vlasnicima su to preveli u razumljiviju brojku: najmanje dvije do tri godine kraći život. Riječ je o procjeni izvedenoj iz više podataka o rizicima, a ne o izravno izmjerenoj razlici. Za pojedinu mačku gubitak može biti i znatno veći jer nesreće najčešće stradavaju mlade životinje.
Promet je najveći neprijatelj
Istraživanja koja autori navode pokazuju koliko je opasnosti u svakodnevnim mačjim izlascima. U jednom američkom istraživanju 55 mačaka nosilo je kamere na ogrlicama. Gotovo polovica prelazila je ceste, a četvrtina je jela ili pila nešto daleko od kuće, što može biti opasno jer vlasnik ne zna što je to bilo.
Nedavno britansko istraživanje utvrdilo je da su prometne nesreće bile vodeći uzrok smrti mačaka od prve do osme godine. Prema europskim procjenama, automobil udari između 18 i 24 posto mačaka tijekom života, a oko 70 posto tih nesreća završi smrću.
Opasnost ne prestaje na cesti. Mačke koje lutaju često se tuku, a ugrizi mogu izazvati apscese koji ugrožavaju život i zahtijevaju skupo liječenje. Tučnjave su ujedno i put prijenosa ozbiljnih bolesti poput virusa mačje imunodeficijencije (FIV). Rizik je najveći kod nekastriranih mačaka jer se kreću dalje i češće.
Ni život u stanu nije bez rizika
Autori ne tvrde da je zatvaranje mačke rješenje bez mana. Mačke koje ne izlaze sklonije su pretilosti, dijabetesu i problemima u ponašanju, a teže mogu iskazati sve prirodne obrasce ponašanja. Takav način života traži i više truda vlasnika, koji mora osigurati igru, kretanje i pravilnu prehranu.
Ipak, autori zaključuju da su, gledano iz perspektive zdravlja i dobrobiti mačaka, ‘prednosti držanja mačaka na posjedu znatne, a nedostaci se često mogu otkloniti’.
Taj zaključak ne dijele svi stručnjaci. Dio istraživača upozorava da se u raspravama o držanju mačaka premalo govori o rizicima zatvaranja za njihovu dobrobit te da se izbor između slobode i sigurnosti treba promatrati kao stvarni kompromis.
Ne znači nužno zatvoriti mačku u stan
Autori naglašavaju da držanje mačke na vlastitom posjedu ne znači da mora cijeli život provesti između četiri zida. Dvorište se može ograditi tako da mačka ne može pobjeći, a sve popularniji su i ograđeni vanjski prostori za mačke, u kojima mogu uživati na zraku i suncu.
Mnoge mačke mogu se naviknuti i na šetnju s povodcem i oprsnicom. Jedno norveško izvješće pokazalo je da je kontrolirani boravak vani često važan za dobrobit mačaka. Upravo to bi mogao biti dobar kompromis za vlasnike koji ne žele birati između sigurnosti i slobode svog ljubimca.
