Prvi pogled na ovu haljinu javnost je dobila na modnoj pisti tijekom Tjedna mode u Milanu u veljači. S naglašenim poprsjem, strukom koji prati liniju tijela i mekšim bokovima, bila je odraz sezone Miuccie Prade i Rafa Simonsa, koja je inspiraciju pronašla u kodovima ženstvenosti 1950-ih – reinterpretiranim na samo njima svojstven način. Tamo gdje bi tradicionalno haljina prianjala uz figuru, ovdje se javlja u naglašenijem, povećanom obliku, donoseći novo viđenje najdugovječnijeg ženskog kroja.

Kao i uvijek kada se radi o komadu s potpisom Pradem haljina skriva daleko više nego što se na prvi pogled čini. Precizna izrada i promišljen odnos prema tehnikama krojenja izdvajaju ovaj komad, čineći ga vrijednim pažljivog proučavanja konstrukcije i izrade.

Premda na prvi pogled izgleda jednostavno, ono što se krije ispod površine znatno je kompleksnije. Pedantno krojenje i precizna konstrukcija naglašavaju finalni rezultat. Igra volumena i težina tkanine bila je prvi korak stvaranja ovog modela, prije nego što je postignuta savršena pozicija precizno postavljenih nabora i plisea koji daju oblik struku i zaobljenoj suknji.

No, ne radi se samo o pedantno sašivenom kroju – umjesto toga, u Pradinom ateljeu umetnuti su dvostruki ulošci u kontrastnim bojama, koji završavaju cik-cak šavom po sirovim rubovima.

Nesavršen, a poželjan komad

Što se tiče same izrade, kuća tehniku opisuje kao 'divlju'. Upotrebom škarama za krojenje stvaraju se neredovni resasti rubovi koje potom dodatno obrađuju abrazivnom četkom, čime se postiže efekt 'ručno izgrebane' površine. Na ženstvenoj silueti to rezultira neočekivanom teksturom koja razbija ideju savršenstva. Namjera je bila stvoriti komad koji je 'nesavršen, a poželjan'.

Haljina donosi još jednu Pradinu prepoznatljivu tehniku: pritisak glačalom. Vidljive opeglane linije ili tkanine s jasno istaknutim naborima već su dugo dio estetike gospođe Prade, a isti princip vrijedi i ovdje. Linije koje usmjeravaju pokret preko plisea i naglašavaju zaobljenost bokova postavljene su s milimetarskom preciznošću i utisnute u trajno sjećanje materijala.

Ono što ovu haljinu čini posebno poželjnom jest prihvaćanje trenda mašni. I dok su neki možda izgubili interes za ovu ultra-slatku dekoraciju, Prada ju je u svojoj kolekciji za jesen/zimu 2025. promislila i reinterpretirala s intelektualnim predznakom. Mašne su nastale od istog materijala kao i plise umetci, ručno su vezane i donose 'završnu notu ženstvenosti'.

Naravno, sva ova pažnja prema detaljima i ručnoj izradi zahtijeva vrijeme; ovaj proces se ne može požuriti. Za izradu Pradine haljine od šetlanske vune potrebno je više od 24 sata rada, pri čemu je za samo sastavljanje jednog komada potrebno 10 sati, dok završna 'divlja' obrada ručnim grebanjem traje dodatna tri sata.

Ova haljina je investicija. Komad koji predstavlja duhovitu reinterpretaciju klasične ženstvenosti, kakva je obilježila kolekcije za jesen/zimu 2025. godine. U isti mah odiše prepoznatljivom Pradinom estetikom i dovoljno je klasična po silueti i boji da ju možete nositi godinama.