Prolazak kroz police supermarketa danas podsjeća na čitanje reklamnih poruka: niskomasno, bogato vlaknima, bez umjetnih aroma, organsko. Takve oznake kupcima ulijevaju povjerenje da biraju zdravije. No znanstvenici sa Sveučilišta Cornell upozoravaju da je to povjerenje često neopravdano.

Tim predvođen profesorom marketinga hrane Miguelom Gómezom analizirao je gotovo 150.000 prehrambenih proizvoda i pića koji su se u posljednjem desetljeću pojavili na američkom tržištu. Rezultati, objavljeni u časopisu Nature Food, pokazali su da proizvodi sa zdravstvenim tvrdnjama nisu dosljedno zdraviji, a ponekad su čak i nutritivno siromašniji.

Manje masti, ali više šećera i soli

Ideja za istraživanje rodila se, zanimljivo, tijekom obične kupovine. Suautorica studije Pei Zhou u trgovini je usporedila običan i posni krem sir.

'Smanjili su masnoće, ali proizvod je imao više šećera i više soli. Na ambalaži je toliko tvrdnji da smo se zapitali jesu li proizvodi s njima uopće zdraviji od onih bez njih', ispričala je.

Upravo se u tome krije glavni problem: kad proizvođač smanji jedan nepoželjan sastojak, često poveća udio drugoga kako bi sačuvao okus. Gazirano piće sa smanjenim udjelom soli tako češće sadrži više šećera, a gotova jela s oznakom 'bez trans masti' nerijetko se oslanjaju na zasićene masnoće i sol. Tvrdnja na ambalaži pritom je potpuno točna, ali ukupna slika proizvoda nije ništa bolja, a ponekad je i lošija.

Istraživači su proizvode ocjenjivali sustavom koji ne gleda samo jedan sastojak, nego cjelokupni nutritivni sastav. Pokazalo se da su dvije trećine novih proizvoda ukupno manje zdrave, iako je polovica njih na ambalaži isticala neku zdravstvenu tvrdnju. Najveći raskorak zabilježen je kod pića, osobito onih s oznakama 'malo soli', 'bez šećera' i 'malo zasićenih masti'.

Zamka zvana 'prirodno'

Posebno zanimljiv nalaz odnosi se na izraze poput 'prirodno', 'organsko' ili 'od cjelovitih žitarica'. Oni formalno ne govore ništa o količini šećera, soli ili masti u proizvodu, no kupci ih ipak doživljavaju kao sinonim za zdravo. Psiholozi taj mentalni prečac nazivaju 'efektom aureole': jedna pozitivna karakteristika navodi nas da i cijeli proizvod smatramo boljim.

Važno je naglasiti da proizvođači ne krše zakon. Tvrdnje na ambalaži moraju biti točne samo za sastojak koji spominju, a ne i za cjelokupnu nutritivnu vrijednost proizvoda.

Kako se ne dati zavarati

Autori istraživanja poručuju da tvrdnju na prednjoj strani pakiranja treba shvatiti kao naznaku, a ne konačnu presudu. Pravu priču otkriva deklaracija na poleđini, i to kad se promatra u cjelini: koliko proizvod ima šećera, soli i zasićenih masti zajedno, a ne samo onog sastojka koji se ističe velikim slovima. Pri usporedbi dvaju proizvoda korisno je provjeriti i veličinu porcije, jer se vrijednosti na deklaraciji odnose upravo na nju.

Stručnjaci kao dobar primjer navode Čile i Meksiko, gdje upozoravajući znakovi na ambalaži jasno ističu višak soli, šećera i masti. Do sličnih rješenja na drugim tržištima, čini se, najbolji savjetnik ostaje vlastiti oprez i nekoliko sekundi posvećenih čitanju sitnog tiska.