Nekad rezervirani uglavnom za sportaše i rekreativce, proteinski pudinzi danas su postali jedan od najtraženijih proizvoda u rashladnim vitrinama supermarketa.
Proteinski pudinzi preplavili su police trgovina, a mnogi se pitaju jesu li doista toliko zdravi ili je riječ o još jednom marketinškom trendu?
Visok udio proteina, malo šećera i atraktivna ambalaža stvaraju dojam da je riječ o zdravoj alternativi klasičnim desertima. No jesu li doista toliko dobri za organizam ili je riječ o proizvodima čiji se učinak često precjenjuje?
Nutricionisti ističu da je protein jedan od najvažnijih makronutrijenata. Sudjeluje u izgradnji i očuvanju mišićne mase, važan je za obnovu tkiva, zdravlje kostiju, kože i kose te pridonosi duljem osjećaju sitosti jer se sporije probavlja od ugljikohidrata. Europsko društvo za kliničku prehranu (ESPEN) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također naglašavaju važnost dovoljnog unosa proteina, osobito kod starijih osoba i fizički aktivnih ljudi.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da visok sadržaj proteina ne znači automatski da je proizvod zdrav. Nutricionist Rob Hobson za britanski Daily Mail ističe da su mnogi proteinski pudinzi i dalje ultra-prerađena hrana koja često sadrži zaslađivače, zgušnjivače, stabilizatore, arome i druge aditive.
Drugim riječima, dodatak proteina ne pretvara desert u nutritivno idealnu namirnicu.
Kada mogu biti dobar izbor?
Proteinski pudinzi mogu biti praktično rješenje nakon treninga ili kada tijekom dana ne stignete pojesti kvalitetan obrok bogat proteinima. Većina sadrži između 15 i 25 grama proteina po porciji, što je količina usporediva s dvije do tri šnite pilećih prsa ili većom čašom grčkog jogurta.
Ipak, važno je pogledati cijelu deklaraciju, a ne samo broj grama proteina. Neki proizvodi imaju vrlo malo šećera i masti, dok drugi sadrže dugačak popis sastojaka, umjetnih aroma i zaslađivača koji nisu nužno problematični, ali ukazuju na visok stupanj prerade.
Prema preporukama Harvardske škole javnog zdravstva (Harvard T.H. Chan School of Public Health), većinu dnevnih potreba za proteinima ipak bi trebalo zadovoljiti cjelovitim namirnicama poput grčkog jogurta, svježeg sira, jaja, ribe, nemasnog mesa, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki.
Sličan stav zauzima i britanska dijetetičarka Duane Mellor, koja ističe da proteinski proizvodi mogu imati svoje mjesto u prehrani, ali ne bi trebali zamijeniti raznovrsnu i uravnoteženu prehranu. Hrana prirodno bogata proteinima uz taj makronutrijent donosi i vlakna, vitamine, minerale te druge korisne spojeve koje procesirani deserti često ne sadrže.
Treba li prosječnoj osobi uopće toliko proteina?
Većina zdravih odraslih osoba koje se hrane raznovrsno bez problema zadovoljava preporučeni dnevni unos proteina. Povećane potrebe imaju sportaši, osobe koje intenzivno treniraju, starije osobe te ljudi koji se oporavljaju od bolesti ili ozljeda.
Upravo zato stručnjaci upozoravaju da kupnja proteinskih proizvoda samo zato što na ambalaži piše 'high protein' nema uvijek smisla. Ako već unosite dovoljno proteina kroz prehranu, dodatni proteinski desert neće donijeti značajnu zdravstvenu korist.
Proteinski pudinzi nisu 'nezdravi', ali nisu ni čudotvorna zdrava hrana. Mogu biti praktičan međuobrok ili desert, osobito za osobe s povećanim potrebama za proteinima, no ne bi trebali postati svakodnevna zamjena za prirodne izvore proteina.
No ako želite nutritivno najkvalitetniju opciju, stručnjaci i dalje prednost daju običnom grčkom jogurtu ili svježem siru uz dodatak svježeg voća i orašastih plodova. Takva kombinacija osigurava dovoljno proteina, ali i vlakna, vitamine i minerale, uz znatno kraći popis sastojaka nego što ga ima većina proteinskih deserata.