Kada je film 'Moje pjesme, moji snovi' (The Sound of Music) 1965. godine napokon stigao u lokalna kina, skinut je s repertoara nakon svega dva tjedna zbog katastrofalne prodaje ulaznica. Zanimljivo je da većina Austrijanaca i Nijemaca ovo petorostrukim Oscarom nagrađeno remek-djelo s Julie Andrews i Christopherom Plummerom nikada nije pogledala.

No, stvari se sada iz korijena mijenjaju: u Salzburgu je otvoren spektakularan, 6,4 milijuna eura vrijedan muzej koji napokon miri grad s filmom koji je postao globalni kulturni fenomen.

Zašto su Austrijanci desetljećima okretali glavu?

Razlozi hladnog prijema u domovini bili su slojeviti. S jedne strane, tek dvadeset godina nakon Drugog svjetskog rata, rane su bile presvježe da bi se teška tema suočavanja s nacizmom prikazivala kroz raspjevani sentimentalizam i kič. S druge strane, građanima je smetalo to što je Hollywood proizvoljno ispremiješao gradske lokacije i povijesne činjenice.

'Ispod svog tog kiča, ovo je prije svega film o otporu', ističe kustos muzeja Matthias Bergsmann. 'Radilo se o tome da se kaže 'ne' nacionalsocijalizmu. Poruka obitelji bila je jasna: ako se držimo zajedno, opstat ćemo, a glazba će nas spasiti. Za razliku od stereotipa, film ima iznimnu dubinu.

Koliko je film bio stran domaćinima, najbolje opisuje anegdota iz 1970-ih. Američki su turisti redovito ulazili u lokalne glazbene trgovine tražeći ploču s 'austrijskom himnom' – uvjereni da je riječ o filmskoj pjesmi 'Edelweiss'.

Stakleni paviljon, filmski kostimi i prava mornarička sablja

Novi muzej smješten je u sklopu lovačkog dvorca i konjušnice velebnog kompleksa Hellbrunn iz 17. stoljeća, čiji su se perivoji koristili u kultnim scenama filma. Ondje se nalazi i slavni stakleni paviljon (sjenica) u kojem su snimljeni dueti i izjave ljubavi, a čija je vjerna replika podignuta unutar same zgrade kako bi posjetitelji mogli slobodno pjevati i plesati.

Postav nudi originalne plakate iz cijeloga svijeta, rijetke Super 8 snimke sa seta, ali i autentične relikvije prave obitelji von Trapp:

• Tradicionalnu zimsku haljinu (dirndl) koju je nosila stvarna Maria von Trapp
• Svečanu uniformu austrougarske mornarice i sablju kapetana Georga von Trappa
• Izvorni dnevnik koji su vodili tijekom bijega u Sjedinjene Američke Države

'Hollywood nas je promijenio, ali drago mi je da se priča vraća kući'

Otvaranju je nazočila i 72-godišnja Elisabeth von Trapp, Georgova unuka, koja danas živi između Vermonta i Salzburga 1322. Priznaje kako je njezinoj obitelji godinama smetalo što je Hollywood prikazao kapetana kao pretjerano hladnog i strogog čovjeka te što su njihov stvarni odlazak vlakom prikazali kao dramatičan pješački bijeg preko planina u Švicarsku.

'Kada su moji gledali film, govorili su: 'Pa mi to nismo tako doživjeli!' 1322 Zato sam presretna što ovaj muzej donosi našu pravu priču.Oni su se 1950. vratili i održali tri velika koncerta u Salzburgu s jasnom porukom da se strahote rata više nikada ne smiju ponoviti. Nadam se da će muzej podsjetiti ljude da je ova obitelj potekla upravo iz njihova dvorišta', poručila je Elisabeth.

S oko 300 tisuća posjetitelja koji svake godine stižu u Salzburg isključivo zbog ovog filma, 'Moje pjesme, moji snovi' po turističkoj su snazi napokon stali uz bok najpoznatijem sinu ovog grada – Wolfgangu Amadeusu Mozartu.