UPORNA BAKTERIJA

Kako protiv najčešćeg uzročnika uroinfekcija kod žena

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 14.03.2014 08:27
  • Objavljeno 14.03.2014 u 08:27
žena bolest zdravlje

žena bolest zdravlje

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Svaka se žena tokom života nekoliko puta susretne s neugodama infekcije donjih dijelova mokraćnog sustava, kao što su upale mokraćnog mjehura (cistitis). Jedan od najčešćih uzročnika tih intimnih neugoda je bakterija Esherichia coli

Bolovi prilikom mokrenja, peckanje, ponekad i opća malaksalost praćena temperaturom poznati su simptomi infekcije bakterijom E. coli. Žene su tim infekcijama podložnije od muškaraca zbog anatomskih karakteristika urotrakta - kratke uretre - što mikroorganizmima iz probavnog i genitalnog trakta predstavlja kraći put prema mjehuru. Muškarci samo iznimno, najčešće vezano uz neke anatomske abnormalnosti urotrakta (urođene ili zbog povećane prostate i otežanog mokrenja), imaju takve probleme.

Najčešće izolirani uzročnik uroinfekcija je Esherichia coli, bakterija koja je inače uobičajeni stanovnik i dio normalne flore probavnog trakta svih sisavaca. I mnoge druge vrste bakterija koje čine normalnu floru probavnog trakta mogu izazvati uroinfekcije. Ipak, zdrava sluznica i ispiranje mokraćnih puteva urinom priječe prodor bakterija u primarno sterilne dijelove urotrakta te razvoj infekcije.

U suprotnom, povećana osjetljivost sluznice, smanjeno ispiranje sluznice urinom, odnosno rijetko mokrenje te prisutnost virulentnih bakterijskih sojeva faktori su koji mogu poremetiti fiziološku ravnotežu i izazvati upalu/infekciju u urotraktu.

Osnovni uvid u tu nimalo ugodnu, neprestanu borbu pružila nam je doktorica Silvana Balzar, voditeljica mikrobiološkog laboratorija Poliklinike Breyer

Osjetljivost sluznice
Do povećane sklonosti urinoinfekcijama kod žena može dovesti mehanička iritacija sluznica poznatija kao takozvani ‘sindrom medenog mjeseca’, potom abnormalnosti vaginalnog okružja i flore; na primjer kao posljedica aplikacije različitih kemijskih sredstava.
Nadalje, nedovoljna hidracija koja za posljedicu ima oskudno uriniranje te time smanjeno ispiranje sluznice, što je važan mehanizam održavanja zdravlja i otpornosti sluznica. Vezano za to, prisjetimo se da je neizostavan dio terapije uroinfekata i uzimanje puno tekućine, i to bilo koje, ne nužno čajeva ružnog okusa. Na kraju, smanjena opća otpornost/oslabljen imunološki status ili promijenjen imunološki status (kao u trudnoći) čini i sluznice urogenitalnog trakta osjetljivijima.

Vezano za invazivnost bakterija, neki sojevi (uključujući i neke sojeve E. coli) mogu razviti različite dodatne mehanizme koji povećavaju njihovu patogenost - sposobnost invazije i izazivanja infekcije - u odnosu na ‘obične sojeve’. Takvi sojevi su tvrdokorniji i teži za liječenje. S obzirom da se u rutinskoj dijagnostici takvi sojevi teško razlikuju od ostalih sojeva iste vrste bakterije, treba inzistirati da se svaka uroinfekcija shvati ozbiljno. Potrebno je učiniti urinokulturu i tek tada početi antibiotsku terapiju koja treba trajati dovoljno dugo i s antibioticima za koje se urinokulturom, odnosno antibiogramom utvrdilo da će biti djelotvorni. Zanemarene uroinfekcije ili one koje se neprimjereno liječe mogu se proširiti u gornje dijelove urotrakta i na bubrege ili se može razviti rezistencija uzročnika na standardne antibiotike. U oba slučaja terapija je teža i ishod neizvjestan.

Osim što bakterije mogu doći do mjehura kroz uretru, čini se da je moguć i ‘horizontalni’ prijelaz iz probavnog trakta preko limfnih tokova. Jednom kada uđu u mjehur, bakterije prianjaju za stanice epitela sluznice mjehura i oštećuju ga, što izaziva upalu. Neke bakterije mogu stvoriti i biofilm u kojem, zaštićene od djelovanja obrambenih mehanizama sluznice i od antibiotika, mogu dugo perzistirati usprkos terapiji.

Bez obzira na vrstu uzročnika, najčešći simptomi infekcije su potreba za čestim mokrenjem kao refleksni mehanizam da se poveća ispiranje sluznice, pri čemu su prisutni bol, pečenje i nelagoda u donjem dijelu trbuha. Povišene temperature kod nekompliciranih uroinfekcija obično nema (ako dođe do pojave poviše temperature, infekciji se mora pristupiti ozbiljno i obavezno se mora primijeniti odgovarajuća antibiotska terapija). Uroinfekcija je redovno popraćena prepoznatljivim simptomima, odnosno mala je vjerojatnost da će infekcija postojati bez simptoma. Stoga redovne kontrolne urinokulture da se provjeri postoji li uroinfekt nisu potrebne.

Treba napomenuti da uroinfekcije nisu zarazne: ne prenose se prljavim rukama, ručnicima, niti spolnim putem. Ipak, opća i osobna higijena, koja i inače čuva zdravlje, važna je i za zaštitu od uroinfekcija. Ženama se preporučuje da apstiniraju od spolnih odnosa dok se infekcija ne sanira i sluznica potpuno ne oporavi. U tom procesu je važna dobra prehrana i dovoljna hidracija te izbjegavanje ljutih i začinjenih jela i alkohola.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi