Leća, grah i slanutak na našim su tanjurima tisućama godina, no znanstvenici tek sada detaljnije otkrivaju što se događa u organizmu nakon što ih pojedemo. Od zdravlja crijeva i stabilnijeg šećera u krvi do povoljnog djelovanja na kolesterol, suhe mahunarke pokazuju se kao jednostavan i cjenovno pristupačan dodatak prehrani koji itekako vrijedi češće uvrstiti u jelovnik
Leća se ubraja među najstarije kultivirane usjeve na svijetu, a arheološki nalazi povezuju je sa samim počecima poljoprivrede. Ipak, unatoč tome što je ljudi jedu tisućama godina, znanstvenici još uvijek istražuju na koje sve načine djeluje na naše zdravlje.
Pregled istraživanja objavljen 2026. godine analizirao je učinke suhih mahunarki na crijeva i metabolizam. U tu skupinu pripadaju suhe jestive sjemenke biljaka iz porodice mahunarki, među kojima su leća, slanutak, suhi grah i suhi grašak. Pojam mahunarke pritom je širi te obuhvaća i namirnice poput soje i svježeg graška. Istraživači su objedinili rezultate studija provedenih na ljudima s laboratorijskim istraživanjima, a dosadašnji nalazi upućuju na nekoliko zanimljivih učinaka.
vezane vijesti
Hrane dobre bakterije u crijevima
Suhe mahunarke bogate su biljnim proteinima, vlaknima i ugljikohidratima, a dio tih ugljikohidrata ne razgradi se potpuno prije nego što stigne do debelog crijeva. Tu na scenu stupaju crijevne bakterije. Razgrađujući vlakna i određene ugljikohidrate, neke od njih proizvode kratkolančane masne kiseline, spojeve koji pomažu očuvanju crijevne sluznice te sudjeluju u funkcioniranju imunološkog sustava i metabolizma.
Upravo zato znanstvenike zanima može li redovito konzumiranje leće, graha i slanutka mijenjati sastav crijevnog mikrobioma, odnosno zajednice mikroorganizama koja živi u našem probavnom sustavu. Rezultati zasad izgledaju obećavajuće, ali velik dio istraživanja proveden je u laboratoriju ili na životinjama. Za konačnije zaključke o dugoročnom utjecaju na ljudsko zdravlje bit će potrebne veće i dulje studije.
Nešto su čvršći dokazi o njihovom utjecaju na šećer u krvi. Nakon obroka bogatog ugljikohidratima razina glukoze u krvi prirodno raste, no čini se da suhe mahunarke mogu ublažiti taj skok. Pregled 65 kliničkih ispitivanja u kojima su sudjelovale 2.102 odrasle osobe, sa šećernom bolešću tipa 2 i bez nje, pokazao je da konzumacija suhih mahunarki smanjuje porast šećera u krvi nakon obroka.
Jedan od razloga mogla bi biti njihova struktura. Vlakna i škrob u njima probavljaju se relativno sporo, a cjelovite stanične stijenke mogu otežati probavnim enzimima pristup dijelu škroba. Kada je riječ o dugoročnom reguliranju šećera u krvi, rezultati nisu toliko jasni. Zabilježena su određena poboljšanja, posebno kod osoba sa šećernom bolešću tipa 2, no znanstvenici kvalitetu velikog dijela tih dokaza još uvijek smatraju niskom.
Mogu pomoći i kolesterolu
Dobre vijesti stižu i kada je riječ o kolesterolu. Pregled 24 istraživanja iz 2024. godine, u kojima je ukupno sudjelovalo 1.938 ljudi, pokazao je da konzumiranje mahunarki može dovesti do umjerenog smanjenja ukupnog i LDL-kolesterola. LDL čestice prenose kolesterol krvlju, a njihova povišena razina povezuje se s nakupljanjem masnih naslaga u arterijama i povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.
Ipak, zabilježene promjene bile su relativno male. Grah ili leća stoga nisu zamjena za liječenje povišenog kolesterola, ali mogu biti vrijedan dio prehrane koja podržava zdravlje srca i krvnih žila. Još jedna njihova prednost je osjećaj sitosti. Sustavni pregled kratkoročnih ispitivanja pokazao je da su se ljudi nakon obroka sa suhim mahunarkama osjećali sitije nego nakon usporednih obroka. To, međutim, nije nužno značilo da su poslije pojeli manje hrane.
Drugim riječima, postoje dobri dokazi da leća, grah i slanutak kratkoročno mogu povećati osjećaj sitosti, ali ne i da će automatski dovesti do manjeg ukupnog unosa hrane ili gubitka kilograma. Važan je i način pripreme. Mahunarke sadrže minerale poput željeza i cinka, ali i fitat, prirodni spoj koji se može vezati uz minerale i tako smanjiti količinu koju organizam može apsorbirati.
Namakanje i klijanje mogu smanjiti količinu fitata te povećati dostupnost željeza i cinka, premda rezultat ovisi o konkretnoj namirnici i načinu pripreme. Sam podatak o količini nekog minerala u namirnici zato ne govori cijelu priču jer je važno i koliko ga naše tijelo u konačnici može iskoristiti.
Suhe mahunarke imaju i ekološku prednost. Biljke iz ove porodice stvaraju svojevrsno partnerstvo s bakterijama oko korijena koje dušik iz atmosfere pretvaraju u oblik koji biljke mogu koristiti. Zbog toga imaju važnu ulogu u poljoprivredi i mogu pridonijeti smanjenju potrebe za sintetičkim dušičnim gnojivima.
Treba li ih, dakle, jesti češće? Dosadašnja istraživanja najjasnije pokazuju da mogu ublažiti porast šećera u krvi nakon obroka, skromno poboljšati vrijednosti kolesterola i pojačati osjećaj sitosti. Njihov utjecaj na crijevni mikrobiom posebno je zanimljiv, iako će za čvršće zaključke biti potrebna dodatna dugoročna istraživanja.
Dobra je vijest to što ih nije teško uvrstiti u svakodnevnu prehranu. Leća se lako dodaje juhama, varivima i salatama, slanutak može završiti u humusu ili se ispeći u pećnici, a grah pristaje varivima, tortiljama i jelima s tjesteninom. Nakon tisuća godina na našim tanjurima teško ih možemo nazvati novim otkrićem. Novo je, međutim, ono što znanost danas može pratiti nakon što ih pojedemo, od promjena među bakterijama u crijevima do onih koje se događaju u krvi.
