Ideja o osam sati sna zapravo je mnogo starija nego što se čini. Potječe još iz sredine 19. stoljeća, kada se počelo zagovarati jednostavno pravilo prema kojem bi čovjek trebao imati osam sati za rad, osam za odmor i osam za spavanje.

Ta se formula s vremenom toliko ukorijenila da je osam sati postalo gotovo sinonim za kvalitetan san. Međutim sve više istraživanja sugerira da ljudskom organizmu ne odgovara tako jednostavan obrazac. Nova pregledna analiza objavljena u časopisu Brain Medicine podsjeća da optimalno trajanje sna može znatno varirati od osobe do osobe, a zanimljive tragove o tome pružaju i zajednice koje žive bez suvremenih tehnologija i umjetne rasvjete.

Koliko su spavali naši preci?

Kako bi otkrili koliko ljudi spavaju kada na njih ne utječu alarmi, mobiteli, društvene mreže i umjetno svjetlo, znanstvenici su proučavali zajednice lovaca i sakupljača čiji je način života bliži onome naših predaka.

Jedno od ranijih istraživanja provedeno u Tanzaniji, Namibiji i Boliviji pokazalo je da su ispitanici u prosjeku spavali između 5,7 i 7,1 sat tijekom noći. Pritom se njihovo kraće spavanje nije moglo objasniti prometnom bukom, dugim večerima na društvenim mrežama ili prevelikom količinom umjetnog svjetla. Nisu ga nadoknađivali ni dugim dnevnim drijemanjem, a bez alarma su se uglavnom budili oko zore, bez obzira na dan u tjednu.

Procjene se razlikuju ovisno o zajednici, godišnjem dobu i načinu mjerenja sna, no jedna novija analiza izračunala je da ljudi u predindustrijskim društvima prosječno spavaju oko 6,4 sata. To ipak ne znači da svima treba toliko sna. Takva istraživanja polaze od pretpostavke da količina sna koju ljudi prirodno ostvaruju ujedno odgovara njihovim stvarnim potrebama, a nije potpuno jasno jesu li i te zajednice izložene stresu i drugim čimbenicima koji im mogu skratiti odmor. Također nije poznato pojavljuju li se kod njih zdravstveni problemi povezani s nedostatkom sna u jednakoj mjeri kao u modernim društvima.

Zlatna sredina možda je ispod osam sati

Dodatne odgovore nude velika istraživanja provedena u industrijaliziranim zemljama, u kojima znanstvenici uspoređuju trajanje sna s dugoročnim zdravstvenim stanjem. Ako se optimalnim snom smatra količina povezana s najboljim zdravstvenim ishodima, niz studija pokazuje da se idealna vrijednost često nalazi ispod osam sati.

Jedno novije istraživanje koristilo je snimke mozga i tijela te molekularne pokazatelje kako bi utvrdilo povezanost sna sa starenjem pojedinih organa. Prema rezultatima, optimalno trajanje sna kretalo se između 6,4 i 7,8 sati, ovisno o spolu osobe i promatranom organu. Brojna su istraživanja pritom pokazala da su i premalo i previše sna povezani s većim rizikom od zdravstvenih problema, među kojima su bolesti srca, moždani udar, pretilost i slabljenje kognitivnih sposobnosti.

Znanstvenici još raspravljaju o tome uzrokuje li dugo spavanje zdravstvene probleme ili je ono tek jedan od ranih znakova da u organizmu nešto nije u redu. U svakom slučaju, rezultati ozbiljno dovode u pitanje ideju da je osam sati univerzalna mjera za sve. I upravo je individualna razlika ključna. Kada imaju dovoljno vremena za odmor, mladi odrasli u pravilu spavaju dulje od zdravih starijih osoba, a čak i ljudi iste dobi mogu imati potpuno različite potrebe.

Američka National Sleep Foundation zato odraslima od 26 do 64 godine preporučuje između sedam i devet sati sna dnevno, ali napominje da za neke osobe i raspon između šest i deset sati može biti primjeren.

Nije važno samo koliko spavamo

Trajanje sna samo je dio priče. Sve više pozornosti posvećuje se i vremenu u kojem odlazimo na spavanje te redovitosti ritma. Jedna od najvećih razlika između suvremenog načina života i života naših predaka nije nužno kraće spavanje, nego činjenica da danas liježemo i budimo se znatno kasnije u odnosu na prirodni ciklus svjetla i tame.

Umjetna rasvjeta jedan je od glavnih razloga za taj pomak jer utječe na naš unutarnji biološki sat, a upravo on regulira vrijeme spavanja i buđenja. Mnogi tijekom radnog tjedna spavaju premalo pa izgubljene sate pokušavaju nadoknaditi vikendom. Iako neredovit ritam nije idealan i povezuje se s lošijim zdravstvenim ishodima, istraživanja sugeriraju da je djelomično nadoknađivanje sna ipak bolje nego trajno ostajanje u minusu.

Zaključak novih spoznaja zato nije da trebamo zaboraviti na kvalitetan i dovoljno dug san, već da se ne trebamo opterećivati jednom magičnom brojkom. Osam sati nije univerzalno pravilo. Nekome će trebati više, nekome manje, a jednako je važno kada spavamo i koliko je naš ritam stabilan. Povremena loša noć pritom nije razlog za paniku. Mnogo je važnije koliko sna uspijevamo ostvariti tijekom duljeg razdoblja.