'Zatvorit ćemo njemačke granice i napustiti Schengen', rekla je Alice Weidel, supredsjednica Alternative za Njemačku (AfD) u intervjuu za medij ZDF. Odjeknulo je to medijskim prostorom jer se bliži 6. rujna, kada se ondje održavaju pokrajinski izbori. A upravo AfD, prema istraživanju instituta Forschungsgruppe Wahlen, uoči tih izbora u istočnoj pokrajini Saskoj-Anhaltu uživa potporu veću od 40 posto. Na saveznoj razini podupire ga pak 27 posto birača dok je CDU na 22 posto.

Njemačka se tako našla vrlo blizu mogućnosti da desničarska stranka preuzme vlast u jednoj od njezinih pokrajina prvi put nakon Drugog svjetskog rata. Uz zatvaranje granica, Weidel zagovara veći broj deportacija i strože uvjete za stjecanje državljanstva, izlazak iz eurozone te, među ostalim, odbacivanje mjera vezanih uz klimatsku krizu.

O tome koliko je izgledan taj scenarij te što bi to moglo značiti za Europu, razgovarali smo s vanjskopolitičkim analitičarom Božom Kovačevićem.

'Mislim da su veliki izgledi za pobjedu AfD-a na tim izborima. No sama ta pobjeda ne bi morala značiti da će AfD pobijediti i na saveznim izborima ako njemačka vlada promijeni politiku. Vidimo da je kancelar Merz pod velikim pritiskom i da mu je podrška birača na rekordno niskoj razini', tumači Kovačević za tportal.

Strah kao pogonsko gorivo

AfD je najjača pojedinačna stranka u Njemačkoj, stoga nije riječ više samo o njezinim ostvarenim ili očekivanim pobjedama u pojedinim saveznim državama, nego i o očekivanoj pobjedi na saveznim parlamentarnim izborima. Premda se ovakve predikcije njemačkim i europskim političkim elitama pokazuju kao iznenađenje, zapravo je to bilo predvidljivo, smatra Kovačević.

Ekonomska kriza, strah od migranata te pad životnog standarda neki su od razloga za jačanje AfD-a. No priča tu ne staje.

'AfD je kao pogonsko gorivo za svoje politike i ideologiju uzimao strah od migranata, ponajprije stanovnika istočnih dijelova Njemačke. Na tome je gradio svoju popularnost i razrađivao svoju ideologiju, a ona je, kako vidimo, rezultirala najavama izlaska iz Europske unije, iz Schengena. No ako među pripadnicima AfD-a prevlada razum, onda će uzeti u obzir iskustva Velike Britanije i činjenicu da danas većina Britanaca misli da je bilo pogrešno izaći iz Europske unije', ističe Kovačević.

Vidi tu i Trumpov utjecaj, s velikim naglaskom na suverenizam. Pritom se ipak, naglašava, ne mogu izvoditi analogije između Njemačke i Sjedinjenih Država.

Lekcije iz prošlosti

'Njemačka je donedavno bila vazalska država u odnosu na Ameriku jer su u njoj bile locirane američke okupacijske snage. Drugi svjetski rat dogodio se zbog toga što Francuska, Engleska i Amerika nisu htjele dopustiti da Njemačka postane velesila. A sad bi se, prema zamislima AfD-a, upravo to trebalo dogoditi', kaže Kovačević.

On tvrdi da bi se u slučaju da AfD provede svoju politiku u djelo sasvim sigurno raspala Europska unija, a koja je, između ostalog, stvorena i zato da bi se isključila mogućnost ponovnog rivalstva Francuske i Njemačke, napominje.

'Ovakvom ekstremnom suverenističkom politikom AfD bi zapravo mogao najaviti mogući novi rat protiv Francuske', dodaje u razgovoru.

Na pitanje o tome je li se migrantska kriza u Ceuti dobro naslonila na priču o jačanju AfD-a, kaže da je 'medijska prezentacija bila takva da raspiri strahove od migranata u cijeloj Europi, premda nije postojala nikakva opasnost da iz Ceute ti ljudi dođu u Europsku uniju jer je taj dio španjolskog teritorija izuzet iz Schengena'. Zašto je došlo do krize?

'Jasno je da je do te krize moglo doći zbog propusta sigurnosnih službi da primijete mobilizaciju što je provode organizirane kriminalne mreže. I djelomično zbog toga što su marokanske vlasti zažmirile i dopustile takvu migraciju preko cijelog svog teritorija prema jednoj jedinoj točki', objašnjava.

Nisu se prilagodile novim okolnostima

Dio tajne uspjeha AfD-a Kovačević vidi u tome što se Europska unija, pa i Njemačka kao njezin dio, nije dovoljno brzo prilagodila novim okolnostima u svijetu.

'Europska unija je izvorno ekonomsko-mirovni projekt. Ekonomska integracija trebala je dovesti do takve političke integracije koja bi isključivala mogućnost novih oružanih sukoba između članica Europske unije. U novim okolnostima, dakle nakon kraja Hladnog rata i osobito nakon što se Amerika navikla biti jedina prava velesila, došlo je do promjene pa je Europska unija morala pronaći neku autonomnu poziciju u sustavu međunarodnih odnosa, ali to nije učinila', kaže.

Tako je i s Njemačkom.

'Njemačko gospodarsko čudo bilo je omogućeno jeftinim ruskim energentima, niskim izdvajanjima za obranu zbog toga što je Amerika besplatno pružala sigurnosna jamstva i velikim izvoznim tržištem u Kini. Jeftinih ruskih energenata nema. Amerika više nije garant sigurnosti, već je zapravo neka vrsta prijetnje Europskoj uniji. I treće, Kina je od tržišta za njemačke industrijske proizvode postala glavni konkurent, osobito na tržištu automobila', ističe Kovačević.

Ne želeći izgubiti moć, njemačke političke elite prenaglašavaju opasnost od rata s Rusijom da bi homogenizirale naciju, ali to ima svoju cijenu, tvrdi.

Odnosi se to na 'pad životnog standarda i zapravo prijetnju da će milijuni ljudi uskoro biti angažirani u ratu. Političke elite žele rat, a građani ga ne žele, i to je isto dio tajne uspjeha AfD-a', smatra Kovačević. Pod ruku im ide, dakle, ekonomska kriza u Njemačkoj i poljuljano povjerenje u Merza.

Je li ovo upozorenje?

U takvim bi se okolnostima, sažima Kovačević, u Njemačkoj trebala pokrenuti ozbiljna rasprava o suverenizmu te o mogućim posljedicama inzistiranja na tome da njihova država ostvari suverenitet izvan Europske unije, a što je u 20. stoljeću dovelo do svjetskih ratova.

'Možda bi upozorenje na takve moguće posljedice moglo motivirati dio birača da se ipak okrenu od AfD-a. Ali nije dovoljno inzistirati samo na tome. Vladajuća koalicija treba ozbiljno razmotriti i svoje politike koje očito izazivaju neraspoloženje građanstva, a to je ponajprije pad životnog standarda', zaključuje Kovačević za tportal.