Stručnjaci često upozoravaju da se znakovi demencije pokazuju puno prije nego ona nastupi, a mnogi ih ne prepoznaju
Poteškoće na poslu, pad produktivnosti i sve češće pogreške mogli bi biti među prvim znakovima rane demencije, i to čak 15 godina prije postavljanja dijagnoze, pokazuje novo finsko istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Neurology.
Rana demencija (engl. early-onset dementia) odnosi se na slučajeve u kojima bolest pogađa osobe mlađe od 65 godina. Za razliku od češćih oblika demencije, koji se javljaju u starijoj životnoj dobi, ova se bolest često teško prepoznaje jer liječnici kod mlađih osoba u početku rijetko posumnjaju na nju. Zbog toga mnogi pacijenti godinama čekaju na točnu dijagnozu, a simptomi postupno narušavaju njihov privatni i poslovni život, piše Daily Mail.
Sada znanstvenici sa Sveučilišta u Istočnoj Finskoj smatraju da bi se bolest mogla prepoznati znatno ranije analizom promjena u radnoj učinkovitosti.
Pad produktivnosti može godinama prethoditi dijagnozi
Istraživanje je obuhvatilo 793 osobe kojima je kasnije dijagnosticirana rana demencija te oko 7000 zdravih ispitanika slične dobi, obrazovanja i primanja. Znanstvenici su pratili njihove podatke 12 godina prije postavljanja dijagnoze.
Rezultati su pokazali da su osobe koje su kasnije razvile ranu demenciju u prosjeku zarađivale oko 13.800 američkih dolara manje godišnje već 15 godina prije dijagnoze. Istraživači smatraju da je jedan od razloga za to smanjena radna učinkovitost uzrokovana ranim promjenama u mozgu.
Procjenjuje se da su ispitanici tijekom razdoblja istraživanja zbog bolesti ukupno izgubili oko 86.000 dolara prihoda.
'Rana demencija pogađa ljude tijekom njihovih najproduktivnijih godina života te je povezana sa smanjenom radnom sposobnošću, većom nezaposlenošću i ranijim odlaskom s tržišta rada nego što je planirano', rekao je voditelj istraživanja, neurolog Eino Solje.
Dodao je da takve promjene ne utječu samo na pojedinca nego i na financijsku sigurnost cijele obitelji.
'Naše istraživanje pokazalo je povezanost između smanjene produktivnosti na poslu i rane demencije čak 15 godina prije postavljanja dijagnoze. To bi se djelomično moglo objasniti kasnim postavljanjem dijagnoze, zbog čega simptomi dugo ostaju neprepoznati', objasnio je.
Brojni oboljeli od rane demencije navode da su prve promjene primijetili upravo tijekom rada. Među najčešćim znakovima su zaboravljanje sastanaka ili rokova, teškoće u obavljanju zadataka koje su godinama rutinski izvršavali, problemi s koncentracijom te otežano praćenje razgovora ili složenijih uputa.
Kako bolest napreduje, mogu se javiti izražene promjene raspoloženja, sve veća zbunjenost oko vremena, mjesta i događaja te sumnjičavost prema članovima obitelji ili prijateljima.
Iako za demenciju još uvijek ne postoji lijek, dostupni su lijekovi koji kod dijela pacijenata mogu usporiti napredovanje bolesti.
Alzheimerova bolest i drugi oblici demencije
Od gotovo 800 ispitanika uključenih u istraživanje, 421 osoba bolovala je od Alzheimerove bolesti, 179 od frontotemporalne demencije, a ostali su imali druge oblike bolesti, uključujući vaskularnu demenciju.
Kada su analizirali pojedine dijagnoze, istraživači su uočili da su osobe koje su razvile rani Alzheimer počele ostvarivati niže prihode oko šest godina prije dijagnoze, a kod frontotemporalne demencije taj je pad bio vidljiv čak 11 godina ranije. Autori naglašavaju da rezultati ne dokazuju kako niža primanja ili slabija radna uspješnost znače da osoba ima demenciju. Riječ je o statističkoj povezanosti, a na poslovni uspjeh mogu utjecati brojni drugi čimbenici.
Točan uzrok rane demencije još uvijek nije poznat. Procjenjuje se da otprilike jedan od deset oboljelih nosi genetske mutacije koje povećavaju rizik razvoja bolesti, a veći rizik imaju i osobe koje u obitelji imaju oboljele od demencije.
Osim genetike, stručnjaci navode da rizik mogu povećati i neka oštećenja mozga, primjerice nakon moždanog udara, kao i dugotrajna prekomjerna konzumacija alkohola.
Prema procjenama, oko 200.000 Amerikanaca živi s ranom demencijom, a broj oboljelih raste. Podaci zdravstvenih osiguravatelja pokazuju da se broj zahtjeva vezanih uz ovu dijagnozu između 2013. i 2017. godine povećao za čak 200 posto.