Godinama nas reklame uvjeravaju kako je voda u boci sinonim za zdravlje, crpeći inspiraciju iz prizora netaknutih planinskih izvora. Zbog toga se ustalilo mišljenje da je flaširana voda neusporedivo čišća i zdravija od one koju svakodnevno točimo iz kućne slavine. Ipak, znanost i stroge inspekcijske kontrole nude drugačiju perspektivu
Kako je ljeto doseglo svoj vrhunac, a temperature na termometrima neumoljivo rastu, pravilna hidracija postaje naš najvažniji svakodnevni zadatak. U potrazi za brzim osvježenjem i prijeko potrebnom tekućinom, mnogi će automatski posegnuti za hladnom flaširanom vodom s polica trgovina, uvjereni da svom organizmu na taj način daju najčišći i najzdraviji mogući izbor. No, prije nego što ponovno otvorite plastičnu bocu, vrijedi se zapitati...
vezane vijesti
Javni vodoopskrbni sustavi u razvijenim zemljama podliježu znatno strožim i učestalijim analizama (ponekad i na dnevnoj bazi) u usporedbi s flaširanom vodom koja se nerijetko testira tek jednom mjesečno. Uz to, iznenađujuć je podatak da znatan dio flaširane vode zapravo potječe iz javnog vodovoda, nakon čega se dodatno filtrira i pakira u boce, a zatim prodaje po višestruko višoj cijeni.
Osim strožih kontrola kvalitete, glavni argument stručnjaka protiv pretjeranog konzumiranja flaširane vode leži u njezinoj ambalaži. Novija istraživanja pokazuju kako voda pakirana u plastičnim bocama može sadržavati mikroplastiku u koncentracijama koje znatno premašuju one u vodi iz slavine. Pored mikroplastike, postoji bojazan i od otpuštanja raznih kemijskih spojeva iz same plastike, osobito ako je boca dulje vrijeme bila izložena toplini ili nepravilno skladištena.
Znanstvenici tek istražuju dugoročne posljedice akumulacije ovih mikročestica na ljudski organizam, no upozoravaju da to može biti povezano s hormonskim disbalansima. Nasuprot tome, nedavno istraživanje u Hrvatskoj potvrdilo je iznimno nisku prisutnost mikroplastike u vodi iz javnog vodovoda.
Cijena koju plaća okoliš
Unatoč tome što zdravstvene kontrole potvrđuju da je voda iz slavine u većini zemalja potpuno sigurna za piće, njezina flaširana varijanta ne gubi na popularnosti. Kupci je redovito biraju zbog praktičnosti, ali i česte zablude da zatvorena boca automatski jamči višu razinu čistoće. No, istraživanja su potvrdila da masovna konzumacija flaširane vode ima tisućama puta veći negativni utjecaj na prirodne resurse i ekosustave nego korištenje vode iz slavine, uglavnom zbog proizvodnje plastike, dugotrajnog transporta i stvaranja ogromne količine otpada.
A što je sa staklenom ambalažom?
Voda u staklenim bocama godinama slovi za najbolju, iako osjetno skuplji izbor, osobito ako je crpljena s čistog izvora bogatog mineralima. Međutim, znanost ruši mit o njezinoj apsolutnoj čistoći. Istraživanja su potvrdila da čak ni staklene boce nisu imune na prisutnost mikroplastike. Krivac se, zanimljivo, krije u čepovima i poklopcima s kojih se tijekom transporta i skladištenja mogu skidati oku nevidljive čestice i završiti izravno u vodi.
Naravno, voda u boci i dalje ima svoju nezamjenjivu ulogu, posebice u situacijama poput putovanja u krajeve s nesigurnom vodom iz slavine ili na mjestima gdje je javni vodovod kompromitiran zbog starih olovnih cijevi. Međutim, za većinu građana čiji su domovi priključeni na siguran vodovodni sustav, voda iz slavine nije samo povoljnija i ekološki prihvatljivija opcija, ona je općenito vrlo pouzdana i jednako zdrava kao i njezina znatno skuplja, flaširana alternativa. Za one koji žele dodatnu sigurnost, ulaganje u kućne filtere ili staklene prijenosne boce pokazalo se kao najpametniji korak prema održivom zdravlju.
