Alzheimerova bolest, koja čini između 60 i 80 posto svih slučajeva demencije, ne nastupa preko noći. Prema riječima neurologa dr. Timothyja Changa s UCLA-a a The Washington Post, bolest napreduje kroz faze, a ona prva može započeti i desetljećima prije nego što primijetimo očite probleme s razmišljanjem. U toj prvoj, tihoj fazi, mozak se počinje smanjivati, a patološki proteini, poput amiloida beta i tau proteina, počinju se nakupljati u neuronima.

Zbog tih ranih bioloških promjena, tijelo može slati emocionalna, senzorna i fizička upozorenja na koja obično ne obraćamo pozornost jer ih pripisujemo stresu ili 'normalnom' starenju. Važno je naglasiti da pojava ovih simptoma ne znači automatski sigurnu dijagnozu, posebno kada znamo da se gotovo 45 posto slučajeva demencije može spriječiti promjenama životnih navika.

Depresija i anksioznost u zreloj dobi

Depresija se već dugo smatra poznatim faktorom rizika za demenciju, no stručnjaci naglašavaju važnost vremena njezina pojavljivanja. Ako osoba koja ranije nije imala povijest psihičkih bolesti iznenada, u dobi od 55 ili 60 godina, počne osjećati izraženu tjeskobu, anksioznost ili upadne u depresiju, to može biti jedan od najranijih signala upozorenja. Takve promjene raspoloženja nastaju jer rane promjene u moždanim mrežama, uzrokovane propadanjem stanica, izravno utječu na centre zadužene za regulaciju mentalnog zdravlja. Dodatno zabrinjava činjenica da, prema nekim istraživanjima, pojava ovakvih promjena raspoloženja može ubrzati samo napredovanje bolesti.

Pojačana apatija, razdražljivost i nemir

Neuropsihijatrijski simptomi poput pojačane razdražljivosti vrlo su česti kod Alzheimerove bolesti i, baš kao i depresija, mogu se pojaviti puno prije opadanja kognitivnih sposobnosti. Studija iz 2017. pokazala je da čak polovica ljudi s biomarkerima koji upućuju na patologiju Alzheimerove bolesti doživljava barem jedan oblik neuropsihijatrijskog simptoma. Ako se inače smirena osoba počne osjećati neprestano ljutito, mrzovoljno i stalno se obrecava na obitelj bez jasnog razloga, te ako njezine odnose odjednom obilježavaju konstantne svađe i negativna energija, preporučljivo je potražiti mišljenje psihijatra jer bi uzrok mogao biti neurološki.

Suptilne promjene u kvaliteti spavanja

Poremećaji sna često služe kao indikator da u tijelu nešto nije u redu. Loš san nije samo posljedica umora, već i potencijalni okidač - apneja, pretjerana pospanost tijekom dana, sindrom nemirnih nogu i poremećaji cirkadijskog ritma usko su povezani s povećanim rizikom od demencije. Istraživanje na više od 4.400 zdravih starijih odraslih osoba pokazalo je da kraći noćni san i pretjerano spavanje danju povećavaju nakupljanje štetnog amiloida beta u mozgu. S druge strane, dubok i kvalitetan noćni san pomaže mozgu da se 'očisti' od toksičnog otpada, zbog čega se neobjašnjive, nagle i dugotrajne promjene ritma spavanja nikako ne bi smjele zanemarivati.

Oslabljeno osjetilo mirisa

Sposobnost prepoznavanja mirisa izravno je povezana sa zdravljem mozga, a gubitak ovog osjetila jedan je od prvih pouzdanih znakova neurodegenerativnih poremećaja poput Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Za razliku od vida ili sluha, informacije o mirisima putuju izravno u moždani korteks i spajaju se s područjima mozga ključnima za pamćenje i učenje, poput hipokampusa. Istraživanja pokazuju da oko 85 posto pacijenata u ranim stadijima Alzheimerove bolesti ima izrazite probleme s prepoznavanjem mirisa. Zanimljivo je da se mirisni živac može regenerirati, pa znanstvenici trenutno istražuju može li 'trening mirisa' pomoći u očuvanju kognitivnih funkcija kod starijih osoba.

Usporenost i promjene u ritmu hodanja

Desetljećima se smatralo da su promjene u hodu jednostavno neizbježan dio starenja. Međutim, nova istraživanja pokazuju da usporeno hodanje, smanjenje duljine koraka ili naglo širenje raspona koraka mogu biti snažan prediktor kognitivnih oštećenja. Veliko istraživanje s početka 2024. godine, provedeno na zdravim odraslim osobama starijim od 65 godina, dokazalo je da sposobnost hodanja može početi propadati čak i cijelo desetljeće prije nego što nastupe prvi problemi s pamćenjem. Promjena brzine hodanja danas se sve češće koristi kao jedan od važnih testova u ranom otkrivanju neuroloških problema.

Oslabljen i nesiguran stisak ruke

Iako zvuči neobično, snaga kojom možemo stisnuti šaku izuzetno je dobar pokazatelj našeg biološkog starenja i očekivanog životnog vijeka, a prema nekim stručnjacima čak i bolji od krvnog tlaka. Slabiji stisak ruke usko je povezan s lošijim kognitivnim zdravljem. Nedavna studija otkrila je da smanjenje snage stiska za svega pet kilograma povećava rizik od demencije za 20 posto kod muškaraca i 12 posto kod žena. Također, osobe s lošijim stiskom ostvarivale su lošije rezultate na testovima pamćenja i rješavanja problema. Poput promjena u hodanju, oslabljen stisak znak je opće fizičke krhkosti, što tijelo čini podložnijim bolestima i bržem mentalnom propadanju.