Matt Aitia još je kao desetogodišnjak imao problema nakon bušenja uha, a godinama je vjerovao da je neobična zelena promjena samo ožiljak. Tek rutinsko snimanje kod zubara otkrilo je što se zapravo cijelo vrijeme skrivalo ispod kože.
Gotovo dva desetljeća Matt Aitia navikao se na isto pitanje. Ljudi bi tijekom razgovora pogled spuštali prema njegovu lijevom uhu i pitali ga zašto je zeleno. Ni on nije imao pravi odgovor.
Redatelj i snimatelj iz Toronta probušio je uho kada je imao deset godina. Ubrzo se područje inficiralo, bilo je bolno i neugodno pa je naušnicu skinuo. Nakon toga ostala je kvržica i neobična zelenkasta boja kože.
Godinama je slušao isto objašnjenje
Aitia tvrdi da je tijekom godina razgovarao s više liječnika, a objašnjenje koje je dobivao bilo je da se vjerojatno radi o ožiljnom tkivu. S vremenom je prihvatio da će njegovo uho jednostavno tako izgledati.
Sve se promijenilo tijekom sasvim običnog odlaska zubaru.
Ondje su mu napravili panoramsku rendgensku snimku čeljusti. Kada se tehničarka vratila nakon snimanja, pitala ga je ima li piercing. Matt je pomislio da je primijetila zelenu boju njegova uha i počeo objašnjavati priču koju je već toliko puta ispričao. No ona nije gledala njegovo uho nego rendgensku snimku.
Na snimci se vidio metal
U tkivu njegova uha jasno se vidio mali metalni predmet. Nakon gotovo 20 godina misterij je napokon dobio objašnjenje – u resici mu je još od djetinjstva ostao zaglavljen metalni zatvarač naušnice.
'Ne mogu vjerovati. Dvadeset godina mi je ovo bilo u uhu', prisjetio se Aitia svoje reakcije.
Otkriće je objavio na društvenim mrežama, gdje je priča brzo postala viralna. Javila mu se i estetska kirurginja iz Toronta, dr. Rui Han Liu, koja mu je ponudila pomoć pri uklanjanju stranog tijela. Zahvat je planiran nakon što su dodatnim pregledima potvrdili gdje se točno predmet nalazi.
Aitia se danas cijeloj situaciji može smijati, premda priznaje da kao dijete zbog izgleda uha nije uvijek bio ravnodušan. Cijela priča, kaže, možda završi i kao kratki film.
Nakon gotovo dva desetljeća materijala za njega definitivno ima dovoljno.