Samo četvrtina do trećina ljudi kojima je danas dijagnosticirana pretilost može se smatrati zdravstveno ugroženima, pokazala je studija objavljena u srijedu u časopisu Nature. Autori predlažu da se dijagnoza prestane temeljiti isključivo na indeksu tjelesne mase, što bi na razini populacije moglo promijeniti status desetaka milijuna ljudi.
Pretilost se desetljećima mjeri jednim brojem – indeksom tjelesne mase (ITM), koji u obzir uzima samo težinu i visinu. Nova studija objavljena u Natureu pridružuje se pozivima da se taj pristup temeljito promijeni, jer prema njezinim procjenama velik dio ljudi s dijagnozom pretilosti nema zdravstvenih posljedica, dok dio onih koji ih imaju ostaje neprepoznat.
vezane vijesti
Studija se nadovezuje na prijedlog stručnjaka i medicinskih organizacija iznesen prošle godine, prema kojem bi dijagnoza trebala uključivati i udio tjelesne masti te šire zdravstveno stanje pojedinca. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, pretilost pogađa više od milijardu ljudi u svijetu.
Dva stupnja umjesto jedne dijagnoze
Autori predlažu razlikovanje predkliničke i kliničke pretilosti. Predklinička znači da je pretilost prvenstveno čimbenik rizika, a klinička da već uzrokuje zdravstvene probleme i da je riječ o aktivnoj bolesti koja obično zahtijeva hitnije liječenje.
Novi okvir predviđa mjerenje tjelesne masnoće, uključujući opseg struka, uz izračun ITM-a, te provjeru postoji li kod pacijenta disfunkcija organa povezana s tjelesnom težinom, poput problema sa srcem ili jetrom. Osobe kod kojih je jedini pokazatelj visok ITM prema tim kriterijima ne bi se klasificirale kao pretile.
Pretilost se i dalje smatra čimbenikom rizika za razvoj dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti, bolesti jetre i bubrega te raka.
Što pokazuju podaci o 850.000 odraslih
Analizirajući podatke gotovo 850.000 odraslih osoba iz Kine, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Španjolske, autori procjenjuju da bi 1 do 3 posto ljudi koji se danas klasificiraju kao pretili isključivo na temelju ITM-a izgubilo tu dijagnozu. S druge strane, dodatnih 5 do 9 posto ljudi, primjerice onih s većim udjelom tjelesne masti, dobilo bi je.
Prema novim kriterijima, u prosjeku samo oko 27 posto pretilih osoba u četiri analizirane zemlje ima kliničku pretilost, što je oko 8,5 posto ukupne odrasle populacije. Većina onih s predkliničkom pretilošću, u prosjeku oko 82 posto, nije razvila kliničku, a stope napredovanja bile su više u Kini i Španjolskoj.
‘Dosad nismo imali bolji sustav’
Glavni autor studije Francesco Rubino, profesor i voditelj odjela za metaboličku i barijatrijsku kirurgiju na King’s Collegeu u Londonu, istaknuo je da su nedostaci ITM-a već dobro poznati. ‘No, dosad nismo imali bolji sustav’, rekao je.
Upravo to novi model nastoji promijeniti. Rubino navodi da bi mogao ponuditi smislenu kliničku karakterizaciju pretilosti i tako postati temelj za planiranje skrbi i zdravstvenih politika.
