Kada sam prije dvije godine upisivala srednju školu, moj je izbor pao na Srednju školu Arboretum Opeka u Marčanu. Znala sam da se tamo upisuju i djeca s posebnim potrebama, i to u dva programa prilagođena upravo njima: pomoćni vrtlar i pomoćni kuhar slastičar. Također sam bila svjesna da će djeca s posebnim potrebama svaki dan biti u mojoj neposrednoj blizini te da ću s njima sigurno surađivati i družiti se.

Kada u školi ne bi bilo ovih jednostavnijih, prilagođenih zanimanja, škola bi izgubila svoje bogatstvo. Naime, djeca s teškoćama u razvoju u naše živote unose upravo to: bogatstvo. Toliko su topla, draga, susretljiva i spremna na suradnju da se njihov tzv. nedostatak i ne osjeti. Često smo baš mi oni koji pored njih imamo nedostatke. Stvaramo zidove oko sebe, razne okvire u koje smještamo ljude ili ih sasvim isključujemo.

Dok se djeca s posebnim potrebama svim silama trude dokazati da nešto mogu, žele i znaju, njihove ideje vrlo često ignoriramo, samo da ne priznamo kako su u mnogočemu bolji od nas. Moja sestra je također dijete s posebnim potrebama, no iz moje perspektive ona je samo posebna. Boluje od cerebralne paralize, a uvijek je korak ispred mene. Kada je gledam kako uči i raste, kako napreduje i s lakoćom pobjeđuje prepreke, to me neizmjerno raduje. Kako izaći u susret toj djeci? Kako im pomoći?

Smatram da njihovo školovanje treba učiniti što zanimljivijim i organizirati tako da se unatoč svojim teškoćama međusobno razumiju i dopunjuju. Također, važno je razvijati njihovu kreativnost koja je ponekad zadivljujuća. A mi bismo im uvijek trebali pristupati s pozitivnim stavom, a ne kao problemu, usmjeravati njihove misli i osjećaje na pozitivnu stranu i stvoriti im svijest o tome da su oni jedan hvale vrijedan dio naše škole.

Ako malo bolje pogledamo u svoje srce, sigurna sam da ćemo tamo naći ljubav. Pitanje je samo kamo je želimo usmjeriti i kome dijeliti, a načina uvijek ima kada je ljubav u pitanju. Nikako ne smijemo zaboraviti da je djeci s posebnim potrebama čak i naša najmanja gesta, kao što je drag pogled ili osmijeh, već veliki iskaz ljubavi i prihvaćanja.

Anita Katanec-Makaj, 2. b, Srednja škola Arboretum Opeka, Marčan