U pet ujutro društvene mreže već su prepune dokaza da su ranoranioci 'pobijedili dan'. Hladna kupka, vođenje dnevnika, trčanje u izlazak sunca i nezaobilazna šalica kave postali su simbol discipline i uspjeha. Gurui produktivnosti godinama ponavljaju istu mantru: tko ustaje ranije, postiže više. Takvu filozofiju dodatno promoviraju poznati ranoranioci poput izvršnog direktora Applea Tima Cooka, poduzetnika Richarda Bransona i glumice Jennifer Aniston.

No stvarnost je ipak nešto složenija. Znanstvenici upozoravaju da rano ustajanje samo po sebi ne vodi uspjehu te da forsiranje jutarnjih rutina kod dijela ljudi može narušiti zdravlje, raspoloženje i koncentraciju.

Ključnu ulogu pritom ima kronotip, odnosno prirodni biološki ritam prema kojem naše tijelo određuje kada smo najbudniji, a kada pospani. Jutarnji tipovi, poznati kao 'ševe', prirodno se bude rano i brzo postaju funkcionalni. Često ustaju rano čak i vikendom, bez alarma. S druge strane, večernji tipovi ili 'sove' imaju više energije kasnije tijekom dana te najbolje funkcioniraju navečer ili noću. Većina ljudi ipak se nalazi negdje između te dvije krajnosti.

Nisu svi stvoreni za rano ustajanje

Istraživanja pokazuju da genetika u velikoj mjeri određuje kronotip te da ga nije jednostavno promijeniti. Uz to, biološki ritam mijenja se tijekom života pa adolescenti češće imaju potrebu ostajati budni dulje, dok starije osobe prirodno počinju ranije odlaziti na spavanje i buditi se. Studije često pokazuju da jutarnji tipovi postižu bolje akademske rezultate i češće imaju zdravije životne navike. Rjeđe puše, manje konzumiraju alkohol i droge te redovitije vježbaju.

Večernji tipovi, s druge strane, češće prijavljuju burnout, kronični umor te lošije mentalno i fizičko zdravlje. Znanstvenici smatraju da razlog nije manja sposobnost, nego činjenica da suvremeni radni i školski rasporedi favoriziraju ranojutarnji ritam. Drugim riječima, problem nastaje kada je biološki sat u sukobu s društvenim obvezama.

Taj nesklad naziva se 'socijalni jet lag', odnosno razlika između prirodnog ritma spavanja i rasporeda koji nameću posao, škola ili društvo. Dugoročno može povećati rizik od dijabetesa, visokog krvnog tlaka i pretilosti, a povezuje se i s lošijim rezultatima u školi te nižom kvalitetom života.

Mit o produktivnosti

Stručnjaci upozoravaju da rano ustajanje samo po sebi ne stvara uspješne ljude. Mnogo je važnije uskladiti dnevne obveze s vlastitim biološkim ritmom.

Kod osoba koje prirodno nisu jutarnji tip, forsiranje buđenja prije nego što su naspavane može dovesti do manjka sna, slabije koncentracije i lošijeg raspoloženja. Zato eksperimenti s buđenjem u pet ujutro često djeluju uspješno samo na početku. Početni val motivacije i osjećaj kontrole s vremenom splasnu, a tijelo se ponovno počne opirati ritmu koji mu ne odgovara.

Kako prepoznati vlastiti kronotip?

Najjednostavniji način je promatrati vlastite obrasce spavanja tijekom vikenda ili godišnjeg odmora, kada nema obveza ni alarma. Ako bez problema zaspite prije ponoći i spontano se budite rano, vjerojatno ste jutarnji tip. Ako navečer dugo ostajete budni i teško funkcionirate rano ujutro, moguće je da ste večernji tip.

Stručnjaci savjetuju i praćenje razine energije tijekom dana te vremena potrebnog za uspavljivanje. Ako zaspete unutar pola sata nakon odlaska u krevet, velika je vjerojatnost da vam termin spavanja odgovara. Ako satima ne možete zaspati, možda pokušavate ići na počinak prerano. Iako se kronotip može donekle prilagoditi, biološke granice ipak postoje. Zato prava prednost nije u ustajanju prije svitanja, nego u stvaranju rutine koja odgovara načinu na koji mozak i tijelo prirodno funkcioniraju.