BOBO JELČIĆ

'Zbog tradicionalizma kazalište postaje dosadno'

26.04.2014 u 08:00

Bionic
Reading

Nakon 16 godina kazališni i filmski redatelj Bobo Jelčić vraća se na daske Tetara &TD s predstavom 'Ko rukom odneseno' za koju kaže da je tek priča o jednoj večeri u jednoj kuhinji u jednom zagrebačkom stanu

Nakon što je njegov film 'Obrana i zaštita' osvojio nagradu za najbolji igrani film na 12. izdanju Međunarodnog filmskog festivala i foruma o ljudskim pravima u Ženevi, a s kratkometražnim filmom 'Razmjena dresova' predstavlja se u društvu pobjednika Cannesa, Sundancea, Berlinalea, San Sebastiana i Venecije, proslavljeni kazališni i filmski redatelj Bobo Jelčić vraća se na daske Tetara &TD.

Njegova predstava 'K'o rukom odneseno' bit će premijerno izvedena 28. travnja u 20 sati u Polukružnoj dvorani &TD-a.

Jelčićev autorski projekt priča je o troje prijatelja, koje igraju Marko Makovičić, Jerko Marčić i Ivana Krizmanić, koja će brojnim ljudima biti sasvim poznata, tvrdi on. Konvencionalnom bračnom paru u goste dolazi prijatelj, beznadan, depresivan i suočen s velikim problemima.


'Radi se o jednoj večeri u jednoj kuhinji u jednom zagrebačkom stanu, gdje troje ljudi razgovara o raznoraznim stvarima s vrlo specifičnim načinom igre i potenciranjem stvari koje možda nisu uobičajene', rekao je u intervjuu za KulTV SC.

Otkrio je i da mu najveći problem stvara davanje naslova, no s naslovom 'K'o rukom odneseno' relativno je zadovoljan jer, kako kaže, ne znači puno, a može značiti svašta.

Smatra da je kazalište, kao i sva umjetnost koja pati od tradicionalizma, sklono tome da se ne pomjera iz okvira, zbog čega postaje dosadno, a svoju potrebu da pomiče okvire vidi kao obavezu.

'Dužnost je onoga tko se bavi umjetnošću da otkriva nova područja, neke nove prostore i da bude individualan, a ne u nekom kolektivitetu ili suglasju s vlastima', rekao je Jelčić.

K'o rukom odneseno


Njegov povratak na daske &TD-a događa se vrlo brzo nakon eksperimenta s filmom 'Razmjena dresova', koji je doživio kao izazov zbog djelovanja na njemu nametnutu temu.

'Kad prevladaš neke elementarne stvari, prije svega mislim na pozicioniranje samog sebe u jednom sustavu i nekoj estetici, svojoj vlastitoj, onda naprosto želiš ići dalje, želiš nekamo ići gdje još nisi bio. Ne znam što ću još u životu raditi, al' vjerojatno se neću zadovoljiti nečime što sam već radio', rekao je Jelčić.

Mladim filmašima i kazalištarcima poručio je da ne slušaju one koji ih obasipaju negativnim komentarima i prognozama.

'Često će im netko reći da je to teško i skupo. Da treba užasno puno talenta. Neka im ne vjeruju. Neka puste to iz sebe. Išlo mi je na živce kad su govorili da treba znati... da ne možeš tek tako doći na film. To su mistifikacije ljudi koji samo štite svoje guzice', zaključio je, dodavši da formalno obrazovanje uopće nije važno te da postoje odlični pisci i režiseri koji to i dokazuju.