GODIŠNJICA IZDANJA

Zašto je Orwellova '1984.' i danas toliko važna?

  • Autor: Neven Barković
  • Zadnja izmjena 08.06.2016 20:28
  • Objavljeno 08.06.2016 u 20:28
George Orwell

George Orwell

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

Na današnji dan 1949. objavljen je jedan od najvažnijih romana, '1984.' Georgea Orwella. Riječ je o najpoznatijem distopijskom romanu u povijesti književnosti, koji je Orwell napisao potkraj života, dok je bolovao od tuberkuloze od koje je u konačnici i umro, i to nepunih sedam mjeseci nakon što je objavio svoje remek-djelo

Orwell je još 1937. pogođen metkom u grlo dok se u Španjolskom građanskom ratu borio protiv fašista. Da je taj metak otišao nekoliko centimetara više, svjetska književnost ostala bi i bez 'Životinjske farme' i '1984.', koje je taj veliki autor napisao po povratku u Englesku. Njegova iskustva u Španjolskoj, koja je detaljno opisao u briljantnoj knjizi 'Kataloniji u čast', bila su ključna u formiranju Orwellovih anti-totalitarističkih ideja - od imperijalizma preko fašizma do staljinizma.

Iako je šira populacija s Orwellom upoznata prvenstveno kroz 'Životinjsku farmu', koja se nalazi i u školskoj lektiri, '1984.' je nesumnjivo njegovo najvažnije djelo, koje je i dan danas itekako relevantno. Naime, dok se u 'Životinjskoj farmi' Orwell obračunava sa staljinizmom, u '1984.' je otišao korak dalje te budućim naraštajima ostavio ultimativno upozorenje protiv svih totalitarnih režima.

U '1984.' Orwell, naime, opisuje imaginarno totalitarno društvo u kojem apsolutnu vlast ima Partija, kojoj je na čelu Veliki Brat – mitska figura koju je izmislila partija kako bi amorfnoj masi aparatčika dala ljudsko lice. U Oceaniji, državi u kojoj živi protagonist knjige Winston Smith, individualna sloboda i autonomija su potpuno ukinute, a stanovnici su vlasništvo režima.

U Oceaniji, stvarna povijest je izbrisana, a umjesto nje umetnuta je izmišljena povijest koja Partiju i Velikog Brata prikazuje u najboljem svjetlu, a da kontrola nad svakim aspektom života populacije bude potpuna, brine zloglasna 'Policija misli'. U svakoj kući ili stanu članova partije nalazi se 'telekran', ekran se ne može ugasiti, danonoćno emitira isključivo partijsku propagandu, a u sebi ima i mikrofon i kameru kako bi svaki član partije bio pod nadzorom 24 sata na dan. Partijska indoktrinacija posebno je naglašena među djecom, od koje roditelji u takvom društvu strahuju možda čak i više nego od 'Policije misli', jer se od djece od najranije dobi stvaraju poslušni partijski vojnici koji su spremni prijaviti i vlastitu majku i oca ako kod njih primijete i najmanji znak disidentskih sklonosti.

Sve one koji na bilo koji način (mišlju, riječju, djelom ili propustom) zgriješe protiv partije ili Velikog Brata, čeka 'tretman' u Ministarstvu ljubavi – državnom odjelu za mučenje i 'preodgoj' neposlušnih, koji bez iznimke završava političkim ubojstvom, ali tek nakon što 'prijestupnik' iskreno odustane od svojih ideja i prihvati vlast Partije i Velikog Brata kao ne samo jedinu moguću, nego i jedinu zamislivu. U tom se ministarstvu nalazi i čuvena 'soba 101', u kojoj su se zatočenici prisiljeni suočiti sa svojim najvećim strahom, a sve kako bi se potpuno slomili i predali i posljednji djelić svoje individualnosti Velikom Bratu.

Prigodno, '1984.' je bila zabranjena u Sovjetskom Savezu, odnosno Rusiji, od 1950. pa sve do 1990. Staljinu se, naime, nije naročito svidio Orwellov opis totalitarnog društva kojim upravlja 'Veliki Brat', svemogući, nepogrešivi i nedodirljivi šef vladajuće partije. Paradoksalno, do (neuspješnog) pokušaja zabrane došlo je i 1981. u SAD-u, konkretno u Jacksonu na Floridi, čiji su dužnosnici tražili zabranu jer se radi o 'prokomunističkoj knjizi sa seksualno eksplicitnim sadržajem'. Od trenutka kad je objavljena, '1984.' je nailazila na niz prepreka – nazivali su je 'subverzivnom', 'ideološki koruptivnom', a o njezinoj relevantnosti govori i podatak da je i dan danas zabranjena u nizu država pod totalitarnom vlašću. No možete biti sigurni da će '1984.' jednog dana biti najpopularnija knjiga na području koje danas nazivamo Sjevernom Korejom.

Orwell je '1984.' prvo mislio nazvati 'Posljednji čovjek u Europi' jer je time želio naglasiti apsolutnu usamljenost disidenta Winstona Smitha u svijetu u kojem ne postoje nikakve informacije osim onih koje emitira Partija, odnosno u kojem se nitko ne sjeća kakvo je društvo bilo prije dolaska Partije na vlast.

U društvu u kojem Partija kontrolira svaki aspekt života populacije, Orwell stavlja naglasak na dvije ključne ideje: želju Partije da u potpunosti zatre seksualni instinkt (koji je iracionalan i ne može se posve kontrolirati, dakle opasnost je za Partiju) te želju da stvaranjem posve novog jezika, kojeg je Orwell nazvao Novogovor, dokinu mogućnost razgovora o 'opasnim' idejama (poput slobode, individualizma i sl.) a u konačnici i mogućnost razmišljanja o takvim idejama. U društvu u kojem je nemoguće i misliti o slobodi i autonomiji pojedinca, svaka pobuna protiv totalitarnog režima postaje i teoretski nemoguća, što je ultimativni cilj partije.

Orwellov izdavač je, nakon što je knjiga objavljena i u Engleskoj doživljena kao napad na aktualne političke elite, pojasnio da je '1984.' napisana kao upozorenje generacijama koje dolaze: 'Pouka koju treba izvući iz te opasne noćne more je jednostavna: Ne dozvolite da se to dogodi. To ovisi o vama.'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi