Zid u Branimirovoj ulici Lunar vidi kao samo jedan od zidova koji nastaju dnevno ili tjedno i koji su podložni reciklaži. Stoga smatra da se ne treba emotivno vezati uz sam zid.

'Imam u svom portfoliju preko 2.000 radova nastalih u proteklih 25 godina i jako malo njih sam ponovno vidio uživo nakon oslikavanja', kaže nam Lunar i objašnjava da svoje radove evidentira u obliku fotografije.

Kosanović kaže da postoje puno bolji zidovi, kao i da neki bolji zidovi trenutačno nastaju, a zid u Branimirovoj upečatljiv je jer se nalazi na dosta frekventnom potezu od Autobusnog do Glavnog kolodvora.

'Ja sam samo jedan od autora murala na zidu u Branimirovoj, i mi smo u cijeloj priči sekundarni. On nije naše vlasništvo, a na HŽ-u je da odluči što će s njim činiti', kaže Lunar koji ipak misli da bi bilo u interesu HŽ-a, Turističke zajednice i Grada Zagreba da zid bude oslikan, jer ljudi koji putuju po svijetu vole uličnu umjetnost i murale.

'Prošla su vremena kad se oslikavanje zidova smatralo dječjom zezancijom. Murali su danas vrlo prihvaćena grana umjetnosti koja obogaćuje društvo i doprinosi razvoju gradova, a usudio bih se reći i država', objašnjava nam.

Je li metalni zid s jumbo plakatima na mjestu srušenog zida samo privremeno rješenje, Kosanović ne zna, no odluči li se HŽ na izgradnju novog zida i oslikavanje, uvijek je spreman na suradnju.