Svijet 'Obaveznog smjera' utonuo je u neuhvatljivu kafkijansku zagonetnost, ali je i refleksija stvarnih događaja i stanja zastrašujućeg, zbunjujućeg, opominjujućeg vremena u kojem živimo.

U podzemlju grada, u njegovim skrivenim zakutcima, borave ljudi koji se nadaju sresti nas. Možda misle da ćemo im pomoći sastaviti puzzle njihovih rasutih priča, možda tek trebaju nekoga da ih posluša ili nas pak žele pozvati na suigru i provesti nas kroz labirint; svejedno je, pristali smo pratiti ih i sudjelovati u onome što će nam prikazati.

Odabiremo kartu iz ponuđenog špila i slijedimo tragove, od krhotine do krhotine nečijeg života, ronimo kroz tamu, ponekad nesigurni promatramo li ili nas promatraju. Obrisi su nejasni, značenja zamućena. 'Sve je u redu... I ja volim zavirivati u tuđe živote. Zato i jesmo ovdje, zar ne?', reći će nam jedan od likova, naših domaćina.

Projekt je nastao prema konceptu, tekstu i u režiji Gavellina glumca Enesa Vejzovića. Scenografkinja i kostimografkinja je Marita Ćopo, autor glazbe Nenad Kovačić, oblikovanje svjetla potpisuje Zdravko Stolnik, a dramaturški suradnik je Dubravko Mihanović.

Igraju: Amar Bukvić, Ana Kvrgić, Barbara Nola, Bojana Gregorić Vejzović, Darko Stazić, Đorđe Kukuljica, Filip Križan, Hrvoje Klobučar, Ivan Grčić, Ivana Bolanča, Janko Rakoš, Nenad Cvetko, Sven Šestak, Tena Nemet Brankov, Ranko Zidarić i Mada Peršić.

Zbog specifičnosti prostora u kojem se igra predstava - Tunela Grič, i epidemioloških mjera koje su trenutno na snazi, ulazak u tunel bio je organiziran je u grupama od najviše četiri osobe koje su došle zajedno. Predstava traje 40-ak minuta.