Petar Strčić rodio se u Krasu na otoku Krku 1936. godine. Karijeru je započeo u osnovnim školama u Vrbniku i Čavlama, nakon čega je od 1961. do 1978. radio u Sjevernojadranskom institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a potom u Centru za historiju radničkog pokreta i NOR-a u Rijeci.

Od 1978. do 1990. bio je ravnatelj Arhiva Hrvatske, a od 1990. do 2005. upravitelj Arhiva HAZU. Također je bio profesor na fakultetima u Zagrebu, Rijeci i Puli. Za redovitog člana HAZU, u Razredu za društvene znanosti izabran je 2000.

Akademik Strčić je od 2008. bio voditelj Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci. Uglavnom se bavio poviješću zapadnog dijela Hrvatske, posebno hrvatskim narodnim preporodom u Istri i na kvarnerskim otocima i razdobljem između dva svjetska rata.

Važnija djela su mu 'Građa o talijanskoj okupaciji otoka Krka' (1970.), 'Prvi tabor Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka' (1971.), 'Krk' (1978.), 'Povijest Rijeke' (1988.), 'Hrvatski narodni preporod' (1988.), 'Hrvatski istarski trolist' (1996.), 'Prva gimnazija u Rijeci' (1997.), 'Županija primorsko-goranska' (1996.), 'Košljun i franjevački samostan' (2001.) te 'Od pape Aleksandra III. do pape Ivana Pavla II.' (2003).

Zajedno s akademikom Lujom Margetićem priredio je izdanja srednjovjekovnih Krčkoga (1988.), Senjskog (1988.) i Rapskog (2004.) statuta.