Kristina Lenard (1975) završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na dvadesetak samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj, Sloveniji, Japanu, Austriji, Njemačkoj i Švedskoj. Dobitnica je dviju stipendija (Kulturkontakt u Austriji i Stipendija Mino u Japanu) i nagrade publike na 9. trijenalu hrvatskog kiparstva 2006. U svojem radu često se koristi fotografijom, konstrukcijom i dupliciranjem stvarnosti. Kroz medij fotografije i njezinim glavnim značajkama, svjetlošću i reprezentacijom zbilje, želi promatrače svojih radova staviti na svojevrstan test i aktivaciju percepcije. Ona je jedna od pet pozvanih umjetnika i umjetnica na izložbu T-HTnagrada@msu.hr, a nekoliko dana uoči otvorenja same izložbe razgovarali smo s tom zanimljivom umjetnicom…

Možete li nam otkriti detalje svoje nove instalacije u zagrebačkom MSU koju će publika vidjeti na otvorenju izložbe T-HTnagrada@msu.hr?

Radi se o site-specific instalaciji koja tematizira mrtvu prirodu. Zanimljivo mi je tu temu promatrati kroz povijest umjetnosti, počevši od starih Egipćana koji su u svakodnevnom životu upotrebljavali predmete za koje su smatrali da će im biti korisni i na 'onom svijetu'. Od 17. stoljeća mrtve prirode su smatrane ne samo lijepim objektima, već kao radovi za duhovnu kontemplaciju o prolaznosti života i zemaljskih užitaka te procesu koji vodi do neizbježne smrti.

U kontekstu mog rada mrtvu prirodu zapravo čine žive biljke i voće na stolu, koji su složeni u simetričnu prostornu instalaciju. Voće će se raspadati i truliti kako vrijeme bude prolazilo, njime će se hraniti mušice koje su opet hrana muholovkama koje su sastavni dio instalacije. Krug je zatvoren i odvija se proces u kojem se izmjenjuje niz elemenata potrebnih za preživljavanje cijelog sustava.

Rad je još u nastajanju.

Radi se o monumentalnoj instalaciji kakva, ako izuzmemo vašu nedavnu izložbu u zagrebačkoj Laubi i rad 'Misli prostor', nije dosad bila karakteristična za vaš umjetnički rad. Postoje li neki posebni razlozi za tu monumentalnost?

I u prijašnjem radu, kada su bile izložene samo fotografije instalacije, često se radilo o instalacijama većih dimenzija. Glavni razlog za takav pristup je to što on omogućava percipiranje detalja na fotografiji. Također, treba reći da se u tim radovima gotovo uvijek radilo o zrcalnoj simetriji. Primjerice, ako je dimenzija instalacije dva metra i postavi se zrcalno, tada zapravo ta dimenzija iznosi četiri metra. Naravno, kada vam se pruži produkcijska mogućnost i velika podrška kao u slučaju instalacije u Laubi, logično je iskoristiti tu mogućnost i napraviti nešto što bez te produkcijske podrške ne bi bilo moguće.

Možete li nam otkriti što je u fokusu te nove instalacije? Je li to u potpunosti novi rad ili je nastavak vašeg duljeg bavljenja određenom temom?

Novi rad je nastavak kontinuiranog bavljenja simetrijom i percepcijom, odnosno načinom na koji percipiramo stvari oko sebe. Također, zanimaju me i žanr scene iz povijesti umjetnosti te povezanost između medija slikarstva i fotografije.

Definitivno postoji povezanost između fotografije i instalacije u mom radu. Metoda kojim nastaju fotografije počinje od prostorne instalacije, odnosno od pomno aranžiranih predmeta koje potom fotografiram.

Je li fotografija, koja je, rekao bih, vaš primarni umjetnički medij, uključena ili povezana i s novom instalacijom?

Stalno se ta dva medija, instalacija i fotografija, isprepliću u mom radu. Instalacije su uvijek promišljane u kontekstu fotografije ili su na neki drugi način povezane s fotografijom. Tako će kao krajnji rezultat i ove nove instalacije na izložbi T-HT-a biti fotografija velikih dimenzija. U procesu nastajanja instalacije uvijek ono što radim nastojim vizualizirati u kontekstu fotografije i zapravo nastojim konstruirati neku prostornu situaciju koja će funkcionirati kao fotografija i kao takva kasnije biti izložena.

U nekim prijašnjim radovima surađivali ste s drugim umjetnicima i umjetnicama. Kako je dolazilo do kolaborativnih projekata?

Uglavnom se radilo o spontanim susretima i prijateljstvu s ljudima s kojima slično razmišljam i dijelim neke interese ili se bavimo istim ili sličnim temama. Kolaborativni projekti su mi uvijek bili zanimljivi kada se poklope zajednički interesi i zanimljiva mi je ta kreativna interakcija i njezin krajnji rezultat. Na ovom radu mi, kao i na prethodnoj instalaciji u Laubi, pomaže mladi biolog Nikola Kukić.

Je li činjenica da ste pozvani na izložbu utjecala i na troškove produkcije rada? Odnosno, snosite li sami troškove produkcije za izložbu iako ste pozvani?

Definitivno je ta činjenica utjecala na troškove produkcije. Pozvani autori su honorirani za sudjelovanje na izložbi. Moj honorar je definitivno uložen u produkciju rada i omogućio mi je da se upustim u realizaciju rada ove veličine.

Je li ovo prvi put da sudjelujete na izložbi T-HTnagrada@msu.hr te mijenja li činjenica da ste pozvani na izložbu nešto u vašem uobičajenom pristupu umjetničkom radu?

Ovo je prvi put da izlažem na izložbi T-HTnagrada@msu.hr i zapravo prvi put da izlažem u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Što se tiče moje metodologije rada, ona je ostala nepromijenjena, ali činjenica da sam pozvana u prostor koji je ogroman, kao i mogućnost za realizacijom monumentalnog rada, utjecali su na moj pristup. Također, svidjela mi se ideja da mogu realizirati tipičnu žanr scenu u kontekstu muzeja.