STANKOVIĆEV 'SPLIT'

Roman o patološkoj povezanosti Hrvata i Srba

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 24.08.2010 09:02
  • Objavljeno 24.08.2010 u 09:02
slavoljube

slavoljube

Izvor: Promo fotografije / Autor: tportal.hr

O čudnoj, pa i patološkoj povezanosti Hrvata i Srba piše Slavoljub Stanković u svom romanu 'Split', čiji naslov ne označava samo grad u kojem se odvija dio radnje, nego i podijeljenost, koju likovi žele nadići

Ko nas bre zavadi? Jednoznačan odgovor na ovo mitsko pitanje o odnosima Srba i Hrvata još uvijek nije uputno očekivati, bez obzira na veliku ljubav između predsjednika Josipovića i Tadića. Primjerice, na jednoj je strani Oluja veliki zločin, a na drugoj veličanstvena oslobodilačka akcija, za jedne je ustanak u Srbu ključni antifašistički moment pobune u Drugom svjetskom ratu, a za druge četnički dernek. Podjele oko srpsko-hrvatskih odnosa prisutne su i u samim narodima, pa tako ovog ljeta kod nas jedni turiste iz Srbije dočekuju kao najdraže goste, a drugi s bombom i porukom da je Srbima i psima zabranjeno kupanje.

tportal.hr

tportal.hr

Izvor: Promo fotografije / Autor: tportal.hr

O čudnoj, pa i patološkoj povezanosti Hrvata i Srba piše i Slavoljub Stanković u svom romanu 'Split', čiji naslov ne označava samo grad u kojem se odvija dio radnje, nego i podijeljenost koju likovi žele nadići. 'Split' je priča o beogradskom marketinškom stručnjaku koji u ranim tridesetim godinama uživa u slatkom životu, mijenjajući ljubavnice kao košulje. Dio standardnog zavodničkog repertoara postaje i priča o njegovom nikad viđenom bratu, kojeg je otac Dušan 'posijao' u Splitu. Ovaj obiteljski tabu postaje polako opsesija glavnog lika, a zanimljivo je da je to ujedno i priča samog pisca, barem u osnovnim crtama. Upitan o tome, Slavoljub Stanković odgovara: Svaka umjetnost na ovaj, ili onaj način dolazi iz i u odnosu prema stvarnosti. Eksploatacija života u tom smislu je i nužna i dozvoljena. Ali to je samo predložak, nosač za ideju. Ja sam iskoristio jednu životnu priču, mogao sam iskoristiti bilo koji drugi odgovarajući siže, to u biti nema veze. Istine radi, 'Split' ipak, nije autobiografija. Moj život se nije baš tako odvijao. U suštini romana 'Split' je vječita ljudska tragedija – nesretna ljubav. Nesretna ljubav spram žene, brata, oca i, na kraju krajeva, Oca.'

Stanković nije milosrdan prema svojem junaku Miši, prikazujući ga često kao samodopadnog i površnog te emotivno nezrelu osobu, iako isti ima mnoge piščeve karakteristike. To ipak nije bio obračun sa samim sobom, objašnjava Stanković: Glavni junak je pola čovjeka. Nema on emocija, točnije on ih kod sebe, a onda i oko sebe, ne prepoznaje.

Još jedan autobiografski moment je marketinški milje u kojem se glavni lik kreće, baš kao što je i Stanković jedan od najuspješnijih copywritera u Srbiji, te je za svoj rad u svijetu reklama dobio i nekoliko nagrada. No, u 'Splitu' nema satiriziranja marketinga, a ni nekog posebnog kritičkog odmaka, od čega je Frederic Beigbeder napravio cijelu književnu karijeru. Jedno je pitanje kakav odnos ima glavni lik prema marketingu, a drugo kakav ja imam. To nisu iste stvari. Miša ima odnos u skladu sa svojim karakterom i situacijom. Budući da on klizi kroz život, takav je i kad je u pitanju njegov posao. Ako puška na početku visi, na kraju mora opaliti. I neće, ako je nema. Tako ni Miša neće biti pametniji nego što jest. Nije on nikakav ispravljač krivih Drina. On samo gleda kako da ih prijeđe. Kakav je moj stav o marketingu? Oglašavanje je predstavljanje nekog proizvoda ili usluge u svrhu prodaje. Lijepim riječima i slikama se prikazuju njihove karakteristike i prednosti. Tako vam se stvara želja ili potreba. I sama reklama je proizvod koji kupuju oni kojima treba reklama. I njoj je, dakle, potrebna reklama. I tako u beskraj. Možemo polemizirati o tome kako se to radi i koliko kvalitetno, ali suštinski se tu ništa ne mijenja. Kritika marketinga je kritika posljedice. To je manira današnjih hipstera. Salonsko trućanje. Ako hoćete kritizirati nešto zaista, onda su to kapitalističke proizvodne snage. Trebalo je čitati Marxa, kaže Stanković te nastavlja kritički: 'Ako pročitate Beigbederov roman 'Upomoć, molim za oproštaj', srest ćete se s kritikom reklamnog biznisa. I mislim da ćete osjetiti koliko je ta kritika besmislena i lažna. On strasno nabraja sve gadosti i probleme oglašavanja i to ga kao pisca nikamo ne odvede. Još poslije taj roman uredno reklamira!'

Kad konačno dođe do susreta dvojice braće, od kojih je jedan Beograđanin, a dugi Splićanin, ispostavlja se da ih druge stvari mnogo više određuju nego tko je gdje rođen. Pronađeni brat Niko je bio dugogodišnji ovisnik o teškim drogama koji sada živi u komuni, a od heroina ga je spasila duboka religioznost. Time Stanković oslobađa priču od očekivanih međunacionalnih stereotipa i usmjerava je intimi bratskog odnosa. Također, suočava se s Bogom, u kojeg možda i sam ne vjeruje do kraja, ali čiju pojavu uzima s dužnim poštovanjem. Kao glavni negativac se pak ispostavlja otac obojice, Dušan, ogledni primjerak patrijarhalne muškosti, one koja uvijek ima zadnju riječ, a rasprave završava udarcem šake o stol. Stanković u svojem romanu ima podijeljen stav prema Dušanu te ga osuđuje, ali nikada i ne odbacuje: Dušan, dušman, duša od čoveka, Dušan Silni.... U tom imenu ima toliko toga što bi moglo da stane i u pojam oca. Svi očevi, ipak, imaju jednu osobinu koju im je život samom pozicijom dodijelio. Oni su taj ispred, taj koji već jest. O njemu dijete ovisi i uvijek nešto očekuje. I moli ga. Ako tu stvar podignemo na viši nivo, tako je i između nas i Oca svih nas. Mi ga molimo. Civilizacije su odgajane na priči o tome kako sve o Njemu ovisi. I kako će lupiti šakom o stol

'Split' je u Srbiji inače već bestseler, a u Hrvatskoj je izašao u izdanju Algoritma, zahvaljujući uredniku Kruni Lokotaru. Stankoviću, naravno, ne smeta što se roman vrlo dobro prodaje, ali ostaje skeptičan prema službenim top listama: Ono što je meni važno, to je da mi se skoro svakodnevno javljaju razni ljudi, prenose svoje dojmove, pronalaze se u priči, 'Split' ih jako dira. To znači da smo se razumjeli. Koliko će ih biti, to ovisi od mnogo faktora. Po službenoj statistici, 'Split' je, recimo, bio najprodavaniji domaći roman u svibnju. Ali to su samo brojke. Što bi jedan sportski komentator rekao: 'Statistika je kao bikini – sve otkriva, ništa ne pokazuje.'
'Split' je na kraju roman o bratstvu, iako je jedinstvo nestalo s Jugoslavijom, u kojem autor, iako nikada politički ne deklarira svoj cilj, pokazuje put prema suživotu Srba i Hrvata, kroz dvojicu braće kojima u životu ima mnogo važnijih stvari nego što je nacionalnost. U skladu s time je i Slavoljub Stanković ovog ljeta svoj godišnji odmor provodio u Hrvatskoj, pa smo ga za kraj morali pitati je li bilo neugodnih iskustava: Ne, nisam imao nikakvih problema. Lijepo sam se odmorio na Hvaru i u Splitu. Kad je Srbija sad na Svjetskom prvenstvu izgubila od Gane, prva su mi 'čestitala' braća Hrvati Baretić i Lokotar. Ljudi, recimo, zaboravljaju da je 'Beogradskog pobjednika', simbol Beograda, napravio Hrvat Meštrović. Mi smo prirodno upućeni jedni na druge i poznajemo se najbolje. U Splitu imam brata po ocu, bratovu mamu, imam nešto kolega pisaca i prijatelja, u Zagrebu prijatelje, izdavača... Svi su oni Hrvati i Hrvatska je meni sasvim prirodno draga zemlja. Ne zanosim se da je idealno i da se nije dogodilo što se dogodilo. S tim moramo živjeti dalje. Razumijem sve one koji su osjetili rat na najsuroviji način i iskreno mi je žao zbog toga

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi