U okviru programa Tuškanac u gostima, tijekom travnja u Kulturno informativnom centru (KIC) bit će prikazano osam filmova Masahira Shinode, jednog od ključnih autora japanskog novog vala, čiji opus kroz samurajske priče, političke drame i stilizirane filmske forme nadahnute kazalištem razotkriva mehanizme moći i granice individualne slobode.

Program donosi presjek Shinodina rada obilježenog snažnim utjecajem marksizma, studentskih pokreta i otpora autoritarnim strukturama 1960-ih. Njegovi filmovi razotkrivaju kako rigidni sustavi – poput samurajskog koda – proizvode nasilje i potiskuju slobodu, dok istodobno fasciniraju estetskom inovativnošću kroz uporabu elemenata nō i kabuki kazališta, stilizirane pokrete i naglašenu tjelesnost.

Ciklus u KIC-u otvara se 2. travnja filmom Blijedi cvijet (1964.), noir dramom inspiriranom Cvjetovima zla Charlesa Baudelaira. Film prati plaćenog ubojicu Murakija koji se, nakon izlaska iz zatvora, vraća u svijet yakuza klanova i ulazi u opasnu igru kockanja i strasti s misterioznom Saeko. Među naslovima je i politički intrigantan samurajski film Ubojstvo (1964.), u kojem samuraj bez gospodara Hachirō Kiyokawa, optužen za ubojstvo, biva pomilovan pod uvjetom da okupi skupinu ronina i suprotstavi se carističkim protivnicima otvaranja Japana Zapadu.

Psihološka drama S ljepotom i tugom (1965.), prema romanu Yasunarija Kawabate, donosi kompleksan erotski trokut i priču o osveti koja se prelama kroz traumatičnu prošlost i neizbrisive posljedice ljubavi. Film Samuraj špijun (1965.) spaja samurajski i špijunski žanr, prateći nindžu Sarutobija Sasukea u mreži sukobljenih klanova, uz jasne aluzije na hladnoratovske napetosti, dok dvostruko samoubojstvo iz Dvostrukog samoubojstva kod Amijime (1969.), adaptacija klasičnog lutkarskog komada Chikamatsu Monzaemona, donosi tragičnu ljubavnu priču trgovca i kurtizane osuđenih na nemoguć izbor između društvenih normi i osobne slobode.

Kazališno intonirani Buraikan (1970.) vodi u svijet intriga četvrti crvenih svjetiljki, dok povijesna drama Tišina (1971.), prema romanu Shūsaku Endōa, prati dvojicu portugalskih misionara suočenih s progonom kršćana u Japanu 17. stoljeća i vlastitim krizama vjere. Ciklus zaključuje Demonsko jezero (1979.), adaptacija kabuki predstave Kyōka Izumia, koja tematizira legendu o Demon Pondu i odnos lokalnih stanovnika i mitskih bića u izoliranoj planinskoj zajednici. U glavnoj ulozi pojavljuje se Tamasaburô Bandô, jedan od najpoznatijih kabuki glumaca.

Retrospektiva Shinodina opusa u KIC-u pruža rijetku priliku za uvid u filmografiju autora koji je, na razmeđu političkog angažmana i estetske radikalnosti, redefinirao granice japanskog filma druge polovice 20. stoljeća.